• logo
  • osnovna stranica
  • Okružni sud u Istočnom Sarajevu

    Idi na sadržaj
    BosanskiHrvatskiSrpskiСрпскиEnglish

    OBJAVA PRESUDE

    09.02.2023.

    Okružni sud u Istočnom Sarajevu je dana 09.02.2023. godine, u predmetu broj: 14 0 K 005195 22 K, donio i javno objavio presudu kojom se optuženi Mumović Stevo, na osnovu odredbe člana 298. stav 1. tačka v) ZKP-a RS oslobađa optužbe, da je za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini i oružanog sukoba između Armije Republike Bosne i Hercegovine (A RBiH), sa jedne strane i vojske Republike Srpske (VRS), sa druge strane, u periodu od 1992. godine do 1995. godine, postupao suprotno pravilima Međunarodnog humanitarnog prava, teško kršeći odredbe člana 3. stav 1. tačke a) i c) Ženevske konvencije o zaštiti civilnih lica u vrijeme rata od 12.08.1949. godine, tako što je:

    1.    Tačno utvrđenog dana početkom mjeseca maja 1992. godine u Vlasenici, zajedno sa nekoliko pripadnika Stanice javne bezbjednosti (SJB) Vlasenica, došao do pritvorske prostorije koja se nalazila u prizemlju zgrade SJB Vlasenica, u kojoj prostoriji su se već ranije nalazila zatvorena lica bošnjačke nacionalnosti, među kojima su bili H.I. i A.Dž., držeći u ruci gumenu policijsku palicu pozvao A.Dž. da izađe, koji je u strahu za svoj život i tijelo počeo da plače i da moli da ga ne diraju, nakon čega ga je optuženi, zajedno sa još nekoliko pripadnika policije, izvukao iz pritvorske prostorije gdje su ga počeli tući, pri čemu su lica zatvorena u pritvorskim prostorijama zgrade SJB Vlasenica slušala krike i jauke A.Dž., kojeg su potom odveli na sprat zgrade SJB Vlasenica, gdje su ga nastavili udarati i odatle se i dalje čuo plač i jauk, a što je sve ukupno trajalo oko jedan sat, od kojih udaraca je A.Dž. zadobio povredu u predjelu glave i ruku, nanijevši mu na taj način snažne tjelesne i duševne patnje i bol, nakon čega je A.Dž. vraćen u pritvorsku prostoriju, iz koje je potom izveden H.I. koji je na hodniku SJB Vlasenica, palicom i lancima, pretučen od strane optuženog i nekoliko pripadnika policije, nakon čega su ga uzeli za ruke, odveli na gornji  sprat, te su ga raznim predmetima nastavili tući po glavi i tijelu, pri čemu mu je jedan pripadnik policije prišao i prislonio pištolj na prsa, udarajući ga pištoljem, zadajući mu još par udaraca, te mu na taj način nanosio snažnu tjelesnu i duševnu bol, nakon čega su H.I. svukli niz stepenice i vratili ga u pritvorsku prostoriju SJB Vlasenica, iz koje je privobitno izveden,

    2.    Dana 02.05.1992. g., oko 15:30 sati u Vlasenici, zajedno sa još jednim pripadnikom policije SJB Vlasenica, došao do kuće H.G. u Vlasenici, kojem su potom naredili da krene sa njima u SJB Vlasenica, a zatim ga vozilom dovezli do prostorija SJB Vlasenica, nakon čega ga je optuženi odveo u prostoriju na drugom spratu, u kojoj se nalazio još jedan policajac, da bi ga zatim počeli ispitivati, prilikom čega mu je optuženi pokazivao natekle šake i govoreći mu: „Vidi šta ste mi vi balijaći napravili“, a zatim su ga počeli udarati nogama, rukama i gumenim palicama, unoseći u prostoriju kabal pomoću kog su ga oborili na pod i nastavili udarati nogama 40 do 50 minuta, od kojih je udaraca G.H. zadobio ožiljak na glavi koji ima i danas, pa kad su završili sa premlaćivanjem odveli ga u prizemlje SJB Vlasenica i nogama ugurali u prostoriju koja je bila puna pritvorenih muškaraca bošnjačke nacionalnosti, nanoseći mu na taj način snažnu tjelesnu i duševnu bol i patnju,čime bi počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. KZ SFRJ, u vezi sa članom 22. istog zakona.

     

    Na osnovu člana 100. stav 1. ZKP-a RS, optuženi se oslobađa od obaveze plaćanja troškova krivičnog postupka, te isti padaju na teret budžetskih sredstava.

    Na osnovu člana 108. stav 4. ZKP-a RS oštećeni se, sa imovinsko-pravnim zahtjevom za naknadu štete, upućuju na parnicu.

    Iz provedenih dokaza sud nije mogao izvesti drugi zaključak do zaključka koji je donio, jer se sud, imajući u vidu sve činjenice i okolnosti koje su iznesene tokom glavnog pretresa, a prije nego što je optuženog oslobodio od optužbe, na nedvosmislen način, uvjerio, da izvedeni dokazi ne potvrđuju da je optuženi počinio krivično djelo za koje je optužen, te da ni jedan drugi zaključak ne može biti donesen iz izvedenih dokaza.

    Protiv ove presude dozvoljena je žalba Vrhovnom sudu Republike Srpske u roku od 15 dana, od dana prijema pismenog otpravka, putem ovog suda .

     

     

     

    Prikazana vijest je na:
    138 PREGLEDA
    Kopirano
    Povratak na vrh

    OBJAVA PRESUDE

    09.02.2023.

    Okružni sud u Istočnom Sarajevu je dana 09.02.2023. godine, u predmetu broj: 14 0 K 005195 22 K, donio i javno objavio presudu kojom se optuženi Mumović Stevo, na osnovu odredbe člana 298. stav 1. tačka v) ZKP-a RS oslobađa optužbe, da je za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini i oružanog sukoba između Armije Republike Bosne i Hercegovine (A RBiH), sa jedne strane i vojske Republike Srpske (VRS), sa druge strane, u periodu od 1992. godine do 1995. godine, postupao suprotno pravilima Međunarodnog humanitarnog prava, teško kršeći odredbe člana 3. stav 1. tačke a) i c) Ženevske konvencije o zaštiti civilnih lica u vrijeme rata od 12.08.1949. godine, tako što je:

    1.    Tačno utvrđenog dana početkom mjeseca maja 1992. godine u Vlasenici, zajedno sa nekoliko pripadnika Stanice javne bezbjednosti (SJB) Vlasenica, došao do pritvorske prostorije koja se nalazila u prizemlju zgrade SJB Vlasenica, u kojoj prostoriji su se već ranije nalazila zatvorena lica bošnjačke nacionalnosti, među kojima su bili H.I. i A.Dž., držeći u ruci gumenu policijsku palicu pozvao A.Dž. da izađe, koji je u strahu za svoj život i tijelo počeo da plače i da moli da ga ne diraju, nakon čega ga je optuženi, zajedno sa još nekoliko pripadnika policije, izvukao iz pritvorske prostorije gdje su ga počeli tući, pri čemu su lica zatvorena u pritvorskim prostorijama zgrade SJB Vlasenica slušala krike i jauke A.Dž., kojeg su potom odveli na sprat zgrade SJB Vlasenica, gdje su ga nastavili udarati i odatle se i dalje čuo plač i jauk, a što je sve ukupno trajalo oko jedan sat, od kojih udaraca je A.Dž. zadobio povredu u predjelu glave i ruku, nanijevši mu na taj način snažne tjelesne i duševne patnje i bol, nakon čega je A.Dž. vraćen u pritvorsku prostoriju, iz koje je potom izveden H.I. koji je na hodniku SJB Vlasenica, palicom i lancima, pretučen od strane optuženog i nekoliko pripadnika policije, nakon čega su ga uzeli za ruke, odveli na gornji  sprat, te su ga raznim predmetima nastavili tući po glavi i tijelu, pri čemu mu je jedan pripadnik policije prišao i prislonio pištolj na prsa, udarajući ga pištoljem, zadajući mu još par udaraca, te mu na taj način nanosio snažnu tjelesnu i duševnu bol, nakon čega su H.I. svukli niz stepenice i vratili ga u pritvorsku prostoriju SJB Vlasenica, iz koje je privobitno izveden,

    2.    Dana 02.05.1992. g., oko 15:30 sati u Vlasenici, zajedno sa još jednim pripadnikom policije SJB Vlasenica, došao do kuće H.G. u Vlasenici, kojem su potom naredili da krene sa njima u SJB Vlasenica, a zatim ga vozilom dovezli do prostorija SJB Vlasenica, nakon čega ga je optuženi odveo u prostoriju na drugom spratu, u kojoj se nalazio još jedan policajac, da bi ga zatim počeli ispitivati, prilikom čega mu je optuženi pokazivao natekle šake i govoreći mu: „Vidi šta ste mi vi balijaći napravili“, a zatim su ga počeli udarati nogama, rukama i gumenim palicama, unoseći u prostoriju kabal pomoću kog su ga oborili na pod i nastavili udarati nogama 40 do 50 minuta, od kojih je udaraca G.H. zadobio ožiljak na glavi koji ima i danas, pa kad su završili sa premlaćivanjem odveli ga u prizemlje SJB Vlasenica i nogama ugurali u prostoriju koja je bila puna pritvorenih muškaraca bošnjačke nacionalnosti, nanoseći mu na taj način snažnu tjelesnu i duševnu bol i patnju,čime bi počinio krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. KZ SFRJ, u vezi sa članom 22. istog zakona.

     

    Na osnovu člana 100. stav 1. ZKP-a RS, optuženi se oslobađa od obaveze plaćanja troškova krivičnog postupka, te isti padaju na teret budžetskih sredstava.

    Na osnovu člana 108. stav 4. ZKP-a RS oštećeni se, sa imovinsko-pravnim zahtjevom za naknadu štete, upućuju na parnicu.

    Iz provedenih dokaza sud nije mogao izvesti drugi zaključak do zaključka koji je donio, jer se sud, imajući u vidu sve činjenice i okolnosti koje su iznesene tokom glavnog pretresa, a prije nego što je optuženog oslobodio od optužbe, na nedvosmislen način, uvjerio, da izvedeni dokazi ne potvrđuju da je optuženi počinio krivično djelo za koje je optužen, te da ni jedan drugi zaključak ne može biti donesen iz izvedenih dokaza.

    Protiv ove presude dozvoljena je žalba Vrhovnom sudu Republike Srpske u roku od 15 dana, od dana prijema pismenog otpravka, putem ovog suda .