Bosna i Hercegovina

Federacija Bosne i Hercegovine

TUZLANSKI KANTON

KANTONALNI SUD U TUZLI

Broj: 127 0 P 078937 24 Gž

Tuzla, 12.2.2025. godine

      Kantonalni sud u Tuzli, u vijeću sastavljenom od sudija Tenzile Begović, kao predsjednice vijeća, Edina Buljubašića i Amele Delić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.S., sina A. iz B., ulica …, protiv tuženog N.S., sina A. iz B., ulica …, zastupan po punomoćniku Sanelu Bektiću, advokatu iz Živinica, radi utvrđivanja prava vlasništva, vrijednost spora 1.000,00 KM, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Banovićima broj 127 0 P 078937 22 P od 13.12.2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 12.2.2025. godine, donio je slijedeću

P R E S U D U

Žalba se odbija i prvostepena presuda potvrđuje.

Odbija se zahtjev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

      Stavom prvim izreke prvostepene presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tužitelj M.S., sin A., iz B., stekao pravo vlasništva sa dijelom od 1/1 na nekretnini označenoj kao k.č. broj 216/4, „Put“, nekategorisani put u površini od 166 m2, upisana u zk. uložak broj 864 k.o…, što je tuženi N.S. dužan priznati i trpjeti da se po brisanju postojećeg upisa tužitelj u Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Banovićima, upiše kao vlasnik na predmetnoj nekretnini sa dijelom od 1/1, te da se u katastru nekretnina nadležne općinske službe briše upis tuženog, te da je dužan da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka, a sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

      Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da je tužitelj M.S., sin A. iz B., nosilac trajnog prava korištenja zemljišta sa dijelom od 1/1 označenog kao k.č. broj 216/4, „Put“, nekategorisani put u površini od 166m2, upisana u zk. uložak broj 864 k.o..., što je tuženi N.S. dužan priznati i trpjeti da se po brisanju postojećeg upisa tužitelj u Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Banovićima upiše u „C“ teretnom listu kao nosilac trajnog prava korištenja zemljišta sa dijelom od 1/1, te da se u katastru nekretnina nadležne općinske službe briše upis tuženog, te da je dužan da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka, a sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

      Stavom trećim izreke obavezan je tužitelj da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 1.657,30 KM u roku od 30 dana od dana prijema prepisa presude, pod prijetnjom izvršenja. 

      Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom kao u žalbi.

  U odgovoru na žalbu tuženi predlaže da drugostepeni sud žalbu tužitelja odbije u cijelosti kao neosnovanu i obaveže tužitelja da tuženom naknadi troškove žalbenog postupka, za sastav odgovora na žalbu iznos od 351,00 KM sa uračunatim PDV.

      Ispitujući prvostepenu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom u smislu odredbe člana 221. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 53/03, 73/05, 19/26, i 98/15, u daljem tekstu: ZPP), ovaj sud je odlučio da žalba nije osnovana iz sljedećih razloga:

      Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama označenim kao k.č. broj 216/14 „Put“, nekategorisani put u površini od 166 m2 upisana u zk. uložak broj 864 k.o..., u korist tužitelja sa 1/1, kao i eventualni zahtjev da se utvrdi da je tužitelj na predmetnoj nekretnini nosilac trajnog korištenja zemljišta sa 1/1.

      Relevantna činjenična utvrđenja prvostepenog suda se mogu rezimirati na slijedeći način:

- da je nekretnina označena kao k.č. broj 216/14 „Put“, nekategorisani put, površine 166 m2 upisana u zk. uložak broj 864 k.o... kao državna svojina sa pravom raspolaganja u korist Općine Banovići i upisanim trajnim pravom korištenja zemljišta u korist tužitelja i tuženog sa dijelom od po ½, da se u A listu katastarsko-knjižnog uloška broj 864 k.o... nekretnina vodi kao državna svojina (DS), a u B listu su upisani Općina Banovići sa 1/1, kao i tužitelj i tuženi sa dijelom od po ½,

- da je je na uviđaju na licu mjesta vještak geometar Andrija Pastuhović identifikovano predmetnu parcelu, kojom prilikom je utvrđeno da se do iste dolazi iz gradske ulice, da se radi o pristupnom putu koji je omeđen sa dva metalna stuba bez kapije, da je na jednom dijelu nasut tvrdom podlogom, dok je na ulaznom dijelu u dužini od 7 m asfaltiran,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka geometra od 31.8.2023. godine slijedi da je Komisija za izlaganje podataka o nekretninama i utvrđivanju prava na nekretninama Općine Banovići prilikom izlaganja nekretnina, na osnovu izjava stranaka, u zapisniku zavela primjedbu da se izvrši snimanje i izdvajanje zajedničkog puta u korist tužitelja i tuženog sa dijelom od po ½, nakon čega je donijela rješenje o utvrđivanju prava na nekretninama u korist tužitelja i tuženog, na način da je izvršeno cijepanje parcele k.č. broj 216/2, na parcele označene kao k.č. broj 216/2 i k.č. broj 216/4,

- da iz iskaza tužitelja slijedi da je rudnik eksproprisao nekretnine porodice tužitelja i tuženog u Podgorju, nakon čega su kupili kuću i plac u Banovićima, u ulici Vidikovac i od tada žive na toj lokaciji, da je tužitelj nakon ženidbe napravio kuću u kojoj i danas živi, a da je tuženi ostao živjeti sa majkom, da tužitelj i tuženi do svojih porodičnih kuća dolaze predmetnim putem, te da je nakon smrti majke došlo do spora između tužitelja i tuženog u pogledu korištenja puta,

- da iz iskaza tuženog slijedi da do porodične kuće dolazi predmetnim pristupnim putem, te da je 2002. godine izašla Komisija za izlaganje nekretnina, kojom prilikom je tužitelj pristao da se predmetni put upiše u korist tužitelja i tuženog sa djelom od po ½ i da nakon toga nije bilo problema u korištenju puta, sve do 2019. godine kada je tužitelj podnio prvu tužbu protiv tuženog,

- da iz iskaza svjedoka M.A., R.Č. i Dž.I. slijedi da se ovaj put uvijek koristio za prolazak do porodičnih kuća tužitelja i tuženog.

       Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud odbija tužbeni zahtjev, kao i eventualni tužbeni zahtjev, nalazeći da tužitelj provedenim dokazima, u smislu odredbe člana 126. ZPP, nije dokazao postojanje bilo kojeg zakonitog pravnog osnova za sticanje prava vlasništva, odnosno trajnog prva korištenja zemljišta, za šta je u obrazloženju presude, a suprotno navodima žalbe, dao odgovarajuće činjenične i pravne razloge, opisao pojedinačnu ocjenu dokaza, doveo svaki ocijenjeni dokaz u vezu sa drugim dokazima i izveo zaključak o dokazanosti odlučnih činjenica, pravilno primjenjujući odredbu člana 8. ZPP.

      Po ocijeni ovog suda, bespredmetni su žalbeni navodi tužitelja da je tokom postupka predlagao da se pravilno utvrdi međa i pravo služnosti puta, imajući u vidi da iz stanja spisa slijedi da je predmet ovog spora zahtjev za utvrđenje prava vlasništva kao i eventualni tužbeni zahtjev za utvrđenje trajnog prava korištenja zemljišta, tako da je prvostepeni sud, u smislu odredbe člana 2. stav 1. ZPP, odlučivao u granicama postavljenih zahtjeva, kao u izreci prvostepene presude.

      Na pravilnost i zakonitost pobijane presude ne mogu uticati žalbene tvrdnje da prvostepeni sud nije utvrdio da je tužitelj nasipao i održavao sporni put i da je godinama koristio taj put dok se tuženi nije počeo protiviti, jer iz sadržaja obrazloženja prvostepene presude slijedi da je prvostepeni sud na osnovu provedenih dokaza utvrdio da su tužitelj i tuženi od kupovine placa i kuće, odnosno izgradnje porodične kuće tužitelja, koristili predmetni put za dolazak do svojih porodičnih kuća, a koji put koriste i danas, što su potvrdili i saslušani svjedoci čiji su iskazi u bitnom podudarni, kao i da je nakon smrti majke stranaka došlo do spora između tužitelja i tuženog u pogledu korištenja puta, s tim da navedeno utvrđenje prvostepenog suda na koje se odnose izneseni žalbeni prigovori, ne može predstavljati odgovarajuću činjeničnu podlogu za usvajanje tužbenog zahtjeva, kako se to žalbom neosnovano pokušava predstaviti.

      S tim u vezi, ne može se prihvatiti kao osnovana paušalna žalbena tvrdnja da su članovi porodice dovedeni u neugodnu situaciju da pogrešno i lažno svjedoče jer žalba ne navodi u čemu se konkretno ogleda lažno svjedočenje saslušanih svjedoka i kako je isto uticalo na pravilnost i zakonitost pobijane presude prvostepenog suda, zbog čega se ovaj žalbeni navod ne može ispitati.

      Neosnovan je žalbeni prigovor da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer da je prihvatio tvrdnju tuženog da je predmetnu nekretninu naslijedio od majke, a ovo ne samo iz razloga što žalba ne navodi na koju se nekretninu odnosi ova tvrdnja, odnosno da li je riječ o kući i parceli koja je kupljenja nakon eksproprijacije i koju koristi tuženi nakon smrti majke, a koja nekretnina nije predmet spora, ili da je riječ o spornom pristupnom putu koji je predmet spora, već i stoga što iz obrazloženja prvostepene presude slijedi da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da je sporna nekretnina, koja u naravi predstavlja pristupni put, označena kao k.č. broj 216/4 „Put“ upisana sa trajnim pravom korištenja zemljišta u korist tužitelja i tuženog sa po ½, u postupku izlaganja na javni uvid podataka o nekretninama i utvrđivanju prava na nekretninama na osnovu rješenja Komisije za izlaganje podataka o nekretninama i utvrđivanje prava na nekretninama Općine Banovići broj 08/001-007-917/04 od 26.4.2024. godine, kojom prilikom je tužitelj na zapisnik Komisije dao svoju saglasnost da se izvrši cijepanje njegove parcele označene po starom premjeru kao k.č. 563/35 k.o. ... radi formiranja pristupnog puta, a kako to proizilazi i iz nalaza i mišljenja vještaka geometra, na koji tužitelj nije imao prigovora ni primjedbi.

      Osim toga, valja napomenuti da žalba zanemaruje da je predmetna nekretnina (pristupni put) upisana kao državna svojina sa pravom korištenja u korist Općine Banovići, zbog čega tuženi nisu ni pasivno legitimisani u pogledu zahtjeva za utvrđenja prava vlasništva, odnosno zahtjeva za utvrđenja trajnog prava korištenja.

      Kako ne stoje razlozi žalbe, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a kako tužitelj odluku o troškovima postupka osporava samo kroz očekivani uspjeh u sporu, valjalo je žalbu odbiti i prvostepenu presudu potvrditi primjenom odredbe člana 226. i 235. tačka 2. ZPP. 

      Odlučujući o troškovima žalbenog postupka, valjalo je na osnovu člana 397. stav 1. u vezi sa članom 386. stav 1. ZPP, odbiti zahtjev tuženog za naknadu troškova za sastav odgovora za žalbu, budući da se ne radi o troškovima koji su bili potrebni za vođenje ove parnice (član 387. ZPP).  

  

                    PREDSJEDNICA VIJEĆA      

                     Tenzila Begović, s.r.