BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
TUZLANSKI KANTON
OPĆINSKI SUD U BANOVIĆIMA
Broj: 127 0 P 058447 23 P
Banovići, 22.05.2023. godine
Općinski sud u Banovićima, sudija Damir Dautović, u pravnoj stvari tužitelja S.K., iz B., …, kojeg zastupa punomoćnik Bektić Sanel, advokat iz Tuzle, ulica Mejdan 35, protiv tuženog H.K., iz B., …., kojeg zastupa punomoćnik Šehić Ševkija, advokat iz Živinica, ulica Maršala Tita broj 5, radi naknade štete, vrijednost spora 9.730,00 KM, dana 03.04.2023. godine, u prisustvu punomoćnika stranaka zaključio je ročište za glavnu raspravu, a dana 22.05.2023. godine, donio je
PRESUDU
Obavezuje se tuženi da tužitelju naknadi nematerijalnu štetu u iznosu od 9.730,00 KM i to za pretrpljene fizičke bolove 1.270,00 KM i za pretrpljeni strah 960,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13.07.2015. godine, pa do isplate, te za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 7.500,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 05.11.2021. godine, pa do isplate, kao i da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.030,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja presude, pa do isplate, sve u roku od 30 dana računajući od prvog narednog dana od dana prijema presude.
Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti za period od 13.07.2015. godine do 05.11.2021. godine.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko dosuđenog do potraživanog iznosa.
Odbija se zahtjev tuženog za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.780,00 KM
Obrazloženje
Tužitelj je 13.07.2015. godine, podnio tužbu protiv tuženog, radi naknade štete. U tužbi navodi da je 23.04.2015. godine, između 19,30 i 20,00 sati, na seoskom putu prema Vrani, iza ambulante u zaseoku Kukići, dok se vraćao iz STR „Pućo“, na udaljenosti oko 30 m od navedene STR, odnosno oko 150 m od kuće tužitelja, ispred porodičnih stambenih kuća braće tuženog, E.1, E.2 i E.3, iz parkiranog vozila marke „Golf“, vlasništvo brata tuženog, E.K., dok je tužitelj prolazio pored vozila, iz istog, sa mjesta suvozača izašao je tuženi, obrativši se tužitelju riječima „j… ti mater, ti ćeš meni zvati inspekciju i komisiju“, nakon čega ga je udario pesnicom u predio lica desne strane, ispod oka. Od udarca tužitelj je pao, a tuženi ga je nastavio udarati nogama po cijelom tijelu, a najviše u predio grudnog koša, nogu i bubrega. Nakon što je došao kući, tužitelj je sanitetom odvezen u Službu hitne medicinske pomoći JZU Dom zdravlja Banovići, gdje mu je ukazana liječnička pomoć. Nakon toga događaj je prijavio službenicima Policijske stanice Banovići, koji su uzeli izjavu od tužitelja i tuženog, protiv kojeg su podnijeli prekršajnu prijavu zbog uznemiravanja javnog reda i mira. S obzirom da je osjećao jake bolove po cijelom tijelu, a naročito u predjelu koljena lijeve noge, ponovo se javio liječniku, te je upućen na Kliniku za ortopediju i traumatologiju JZU UKC Tuzla. Kod tužitelja je uočena fraktura, pukotina u predjelu kondila femoralnog, te mu je 27.04.2015. godine stavljen gips koji je nosio 10 dana. Od pretrpljenih povreda imao je hematome po cijelom tijelu, a najizraženiji su bili ispod pazuha i ramena lijeve ruke, a ispod lijevog oka bila je rasjekotina. Od kritičnog događaja ima jake bolove koji su najizraženiji u predjelu koljena lijeve noge i leđa, koji se pojačavaju prilikom promjene vremena, loše spava, ima košmare kao da stalno preživljava nesreću, jako je razdražljiv, plane zbog najmanje situacije, te ima jak strah i ne smije da se kreće pored mjesta napada. Tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi potražuje naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova i straha, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, pa do isplate, kao i troškove postupka.
U odgovoru na tužbu od 05.08.2015. godine, tuženi osporava tužbeni zahtjev navodeći da kritičnog dana nije imao verbalni ili fizički kontakt sa tužiteljem.
Rješenjem Općinskog suda u Banovićima broj 127 0 Mal 058447 15 Mal od 19.04.2016. godine prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari do pravosnažnog okončanja krivičnog postupka koji se vodi pred istim sudom u predmetu broj: 127 0 K 061081 16 K.
Postupajući po prijedlogu tužitelja za nastavak prekinutog postupka, rješenjem broj 127 0 Mal 058447 21 Mal 2 od 17.05.2021. godine, nastavljen je postupak.
Na pripremnom ročištu održanom 05.11.2021. godine, tužitelj je ostao kod tužbe, te je preinačio tužbu, tako što pored naknade štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova i straha potražuje i naknadu štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti, koju preinaku je sud dozvolio, u skladu sa članom 57. stav 2. i 4. Zakona o parničnom postupku („Službene novine F BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15, u nastavku: ZPP).
Tuženi je ostao kod odgovora na tužbu, te je istakao prigovor zastarjelosti potraživanja naknade štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti, imajući u vidu da je protekao i subjektivni i objektivni rok zastarjelosti, kao i rok iz člana 377. Zakona o obligacionim odnosima, koji je privilegovani rok u slučaju da je štetna posljedica nastupila kao posljedica krivičnog djela, a imajući u vidu predviđeni rok zastare krivičnog djela za krivično djelo Laka tjelesna ozljeda. Osporava pravni osnov tužbe i sa aspekta primjene člana 200 ZOO, navodeći da pretrpljene povrede nisu prouzrokovale takve posljedice zbog kojih je tužitelju opravdano priznati pravičnu novčanu naknadu. Također, imajući u vidu ranije odnose između stranaka, u skladu sa članom 192. Zakona o obligacionim odnosima ističe prigovor podijeljene odgovornosti.
U toku dokaznog postupka izvedeni su dokazi uvidom i čitanjem: Potvrde o pregledu u Službi hitne medicinske pomoći JZU DZ Banovići od 23.04.2015. godine, specijalističkog nalaza JZU UKC Tuzla, Klinika za psihijatriju, datum pregleda 24.04.2015. godine; specijalističkog nalaza JZU UKC Tuzla, Klinika za hirurgiju, datum pregleda 25.04.2015. godine; nalaz-mišljenje radiologa JZU UKC Tuzla, prijemna ambulanta - Klinika za hirurgiju od 25.04.2015. godine; specijalističkog nalaza JZU UKC Tuzla, Klinika za ortopediju i traumatologiju, datum pregleda 27.04.2015. godine i kontrolnim pregledom od 06.05.2015. godine, rezultata medicinsko-biohemijskih pretraga JZU UKC Tuzla, Poliklinika za laboratorijsku dijagnostiku, Zavod za biohemiju od 27.04.2015. godine; uputnice specijalisti JZU DZ Banovići od 24.04.2015. godine, sa Nalazom i mišljenjem ljekara specijaliste JZU DZ Banovići od 24.04.2015. godine; Uvjerenja o javljanju pacijenta u Službu hitne medicinske pomoći JZU DZ Banovići broj 02-1015/15 od 30.04.2015. godine, Izvještaja o poduzetim mjerama i radnjama PS Banovići broj 08-05/6-3-04-2-3-1489/15 od 21.06.2015. godine, Presude Općinskog suda u Banovićima broj 127 0 K 061081 19 K 2 od 15.10.2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 127 0 K 061081 20 Kž 2 od 11.02.2020. godine, Uvjerenja o javljanju pacijenta u Službu hitne medicinske pomoći JZU DZ Banovići broj 02-1021/15 od 30.04.2015. godine; specijalističkog nalaza prijemne ambulante JZU UKC Tuzla, Klinika za interne bolesti, datumom pregleda 27.04.2015. godine; Nalaza i mišljenja psihologa JZU DZ Banovići broj 2071/15 od 21.07.2015. godine; Nalaza i mišljenja ljekara specijaliste JZU DZ Banovići od 22.7.2015. godine; Specijalističkog nalaza JZU DZ Banovići, Konsultativno specijalistička ordinacija - Neurologija, od 10.06.2021. godine, Specijalističkog nalaza JZU DZ Banovići, Konsultativno specijalistička ordinacija – Neurologija, od 02.11.2021. godine, tri fotografije povreda koje je tužitelj zadobio 23.04.2015. godine, izrađene na jednom listu A4 formata, u boji, Nalaza i mišljenja ljekara specijaliste Dom zdravlja Banovići od 21.05.2015. godine, 22.07.2015. godine, 11.09.2019. godine i 06.11.2019. godine i Izvještaja o poduzetim mjerama i radnjama PS Banovići broj 08-05/6-3-04-2-3-1489/15 od 21.06.2015. godine. Saslušani su svjedoci S.K., sin tužitelja, N.B. i J.S.. Izveden je dokaz vještačenjem po vještaku medicinske struke, podoblast sudska medicina dr Tuco Vedi i vještaku medicinske struke neuropsihijatru Softić Rusmiru.
Ocjenom izvedenih dokaza, u smislu člana 8. ZPP, sud je odlučio kao u izreci presude.
Presudom Općinskog suda u Banovićima broj 127 0 K 061081 19 K 2, od 15.10.2019. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 127 0 K 061081 20 Kž 2, od 11.02.2020. godine, optuženi H.K., a u ovoj pravnoj stvari tuženi, oglašen je krivim što je dana 23.04.2015. godine, oko 19,30 sati, u Banovići Selu b.b., Općina Banovići, ispred svoje kuće, na lokalnom putu, svjestan da drugog može lako tjelesno ozlijediti, što je i htio, sačekao S.K., te ga otvorenom šakom udario u predjelu lica, te oborivši ga na asfalt, nastavio ga udarati nogama po cijelom tijelu, nanijevši S.K. lake tjelesne ozljede, u vidu nagnječine kože desnog jagodičnog dijela lica, krvni podliv lijeve strane grudnog koša iznad slabinske lože, krvni podliv prednje strane lijevog koljena i uboj ili natučenje lijeve potkoljenice.
Uvidom u Izvještaj o poduzetim mjerama i radnjama MUP TK, PU Živinice, PS Banovići, od 21.06.2015. godine, utvrđeno je da su policijski službenici 23.04.2015. godine, postupali po prijavi S.K., koji je prijavio H.K., zbog problema vezano za inspekcijsku službu Općine Banovići.
Iz iskaza S.K.1, sin tužitelja, proizlazi da su odnosi između tužitelja i tuženog bili dobri do 2015. godine, kada punac tuženog, H.A., nije htio ukloniti štalu iz koje su hemikalije dopirale u sobu tužitelja. Nije neposredni očevidac događaja, ali je krajem aprila 2015. godine, sačinio fotografije na kojima su vidljive povrede koje je zadobio S.K., a koje fotografije su izvedene kao dokaz. Tužitelj nije nikada upućivao uvrede niti prijetnje tuženom, niti ga je fizički napao. S obzirom da je tužitelja vidio 15.-tak minuta nakon događaja, poznato mu je da nije bio u alkoholiziranom stanju.
Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, Tuco Vede od 05.01.2022. godine i dopunskog nalaza od 02.06.2022. godine, koji su izrađeni na osnovu medicinske dokumentacije u spisu, zdravstvenog kartona i neposrednog pregleda tužitelja, proizlazi da je tužitelj u predmetnom događaju od 23.04.2015. godine, zadobio povrede: natučenje-uboj sa otokom, krvni podlivom i oguljotinom kože na desnom jagodičnom dijelu lica; krvni podliv na lijevoj strani grudnog koša, iznad slabinskog dijela leđa; natučenje-uboj sa otokom i krvnim podlivom u predjelu prednje strane lijevog koljena; natučenje-uboj sa otokom u predjelu lijeve potkoljenice, te stanje posttraumatskog stresnog poremećaja hronične forme (PTSP), usljed pretrpljene fizičke traume iz predmetnog događaja (strah, noćne more, nesanice, anksioznost, preplašenost). Povrede: natučenje-uboj sa otokom, krvni podlivom i oguljotinom kože na desnom jagodičnom dijelu lica; krvni podliv na lijevoj strani grudnog koša, iznad slabinskog dijela leđa i natučenje-uboj sa otokom u predjelu lijeve potkoljenice, su povrede koje pojedinačno i u zbirnom djelovanju u trenutku nanošenja imaju obilježje lake tjelesne povrede, jer sadrže elemente neznatnog i prolaznog oštećenja funkcije i građe ozlijeđenih dijelova tijela. Povreda u predjelu lijevog koljena-natučenje - uboj, sa otokom i krvnim podlivom u predjelu strane lijevog koljena, je u trenutku nastanka imala obilježje lake tjelesne povrede, ali je kod oštećenog dovela do trajnog oštećenja funkcije lijevog koljena, u smislu ograničene pokretljivosti lijevog koljenog zgloba prilikom savijanja i opružanja u lijevom koljenu praćeno bolom i vidljivim otokom. Navedene povrede tužitelj je zadobio višekratnim (najmanje četverokratnim) djelovanjem-udarcima nekog tupo-tvrdog zamahnutog mehaničkog sredstva na desni jagodični predio lica, predio stražnje strane grudnog koša lijevo, predio lijevog koljena i lijeve potkoljenice, pri čemu udarac stisnutom šakom zamahnute ruke na desni jagodični predio lica, te nazuvenim stopalom zamahnute noge na stražnju stranu zida grudnog koša lijevo, predio prednje strane lijevog koljena i predio lijeve potkoljenice, čini podobna sredstva i načine za navedeno povređivanje. Trpio je fizičke volove jakog intenziteta u trajanju jedan dan, srednjeg intenziteta dvadeset dana i slabog intenziteta četrdeset dana. Primarni strah-strah jakog intenziteta trajao je koliko i sam događaj, te nakon toga prešao u zabrinutost za ishod liječenja, što ima karakter sekundarnog straha koji je jakog intenziteta trajao jedan dan, srednjeg intenziteta trideset dana, te slabog intenziteta povremeno, ali trajnog karaktera (PTSP). Usljed navedenog povređivanja lijevog koljenog zgloba sa ograničenom pokretljivosti u koljenom zglobu (ograničenim savijanjem i opružanjem potkoljenice), što je praćeno bolom i vidljivim otokom, te razvojem kliničke slike posttraumatskog stresnog poremećaja hroničnog karaktera u vidu straha, nesanice, noćne more, anksioznosti, preplašenosti, kod tužitelja je nastupilo umanjenje opšte životne aktivnosti od 15%. Ukupni procent umanjenja životne aktivnosti, kao razultat više povreda i stanja, ne smije biti njihov matematički zbir, odnosno, ne vrši se sabiranje, oduzimanje, niti množenje, nego je metoda procjene subjektivna i vještaci mogu prikazati svaki pojedini postotak smanjenja životne aktivnosti, a zatim ih na osnovu iskustva objediniti i prikazati kao realni ukupni postotak smanjenja životne aktivnosti. Usmeno je pojasnio da je uvidom u zdravstveni karton konstatovao da tužitelj prije štetnog događaja nije imao smetnje, niti traume lijevog koljenog zgloba, pa se tegobe u funkcionalnom smislu medicinski dovode u vezu sa štetnim događajem, kao ni da prije štetnog događaja u zdravstvenom kartonu nisu konstatovani simptomi iz kruga PTSP, koji se navode u nalazima psihologa i neuropsihijatra koji se nalaze u sudskog spisu.
S obzirom na zdravstveno stanje tužitelja, na osnovu nalaza i mišljenja vještaka neuropsihijatra dr. Softić Rusmira, od 03.11.2022. godine, Rješenjem Općinskog suda u Banovićima broj: 127 0 Mal 058447 21 Mal 2 od 09.11.2022. godine, utvrđen je prekid postupka zbog gubitka parnične sposobnosti tužitelja. Nakon što je tužitelju Rješenjem JU Centar za socijalni rad Banovići imenovan staratelj, postupak je nastavljen Rješenjem Općinskog suda u Banovićima od 05.01.2023. godine.
Iskaz svjedoka S.K.1, sud je prihvatio objektivnim jer se uvjerljivo izjasnio o relevantnim činjenica, odnosno o ranijim odnosima između stranaka, te o sačinjavanju fotografija povreda. Iskaze svjedoka N.B. i J.S. sud je cijenio, ali nije posebno obrazlagao jer nisu očevici događaja, nego su, kao ovlaštena službena lica, postupali po prijavi.
Potraživanje naknade prouzrokovane štete, u skladu sa odredbama člana 376. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, zastarijeva za tri godine od kada je oštećeni saznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo, a u svakom slučaju ovo potraživanje, u skladu sa stavom 2. ovog člana, zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala. U skladu sa odredbama člana 388. Zakona o obligacionim odnosima, zastarijevanje se prekida, između ostalog, svakom drugom povjeriočevom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom, u cilju ostvarenja potraživanja. Kada je prekid zastarijevanja nastao prijavljivanjem potraživanja u nekom drugom postupku, zastarijevanje u skladu sa odredbama člana 392. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima, počinje teći iznova od dana kada je spor okončan, ili završen na neki drugi način. S obzirom da je tužitelj, presudom Općinskog suda u Banovićima broj 127 0 K 061081 19 K 2, od 15.10.2019. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 127 0 K 061081 20 Kž 2 od 11.02.2020. godine, kao oštećeni, sa imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu, te kako je zahtjev za naknadu nematerijalne štete na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti, postavio na pripremnom ročištu od 05.11.2021. godine, neosnovan je prigovor tuženog da je potraživanje ovog vida štete zastarjelo, u skladu sa odredbama člana 377. Zakona o obligacionim odnosima.
Nalazu i mišljenjima vještaka, osnovnom i dopunskom, sud je u cijelosti poklonio vjeru obzirom da su sačinjeni na osnovu medicinske dokumentacije i neposrednog pregleda tužitelja, te se detaljno i stručno izjasnio o svim pitanjima stranaka, a posebno tuženog. Naime, vještak se detaljno izjasnio u čemu se ogleda umanjenje životne aktivnosti tužitelja, te o načinu na koji je procijenio precenat umanjenja životne aktivnosti, kao i o intenzitetu i dužini trajanja pretrpljenih fizičkih bolova i straha, pa je sud prigovore tuženog na nalaz i mišljenje, ocijenio neosnovanim.
Sud je cijenio, ali nije posebno obrazlagao medicinsku dokumentaciju tužitelja s obzirom da je istu prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio vještak medicinske struke.
Imajući u vidu da je odredbama člana 12. stav 3. ZPP propisano da je u parničnom postupku sud u pogledu krivičnog djela i krivične odgovornosti učinitelja vezan za pravosnažnu presudu krivičnog suda kojom se optuženi oglašava krivim, sud je, uvidom u Presudu Općinskog suda u Banovićima broj 127 0 K 061081 19 K 2, od 15.10.2019. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 127 0 K 061081 20 Kž 2, od 11.02.2020. godine, utvrdio da je tuženi tužitelju nanio povrede navedene u presudi, koje su konstatovane u medicinskoj dokumentaciju, koja je izvedena kao dokaza, a koje je cijenio vještak medicinske struke priilikom izrade nalaza i mišljenja.
Primjenjujući materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje sud je odlučio da je tužbeni zahtjev osnovan. Odredbom člana 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“, broj 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 i Službeni list R BiH broj 2/92, 13/93, 13/94, u daljem tekstu: ZOO) propisano je da ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice, a članom 155. istog zakona pod štetom se podrazumijeva, između ostalog, nanošenje fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). Tuženi odgovara po osnovu krivice, shodno članu 158. ZOO, a članom 200. stav 1. istog zakona propisano je da za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i za strah, sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade materijalne štete kao i u njenom odsustvu.
Na osnovu izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj, u skladu sa članom 200. ZOO i Orijentacionim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda F BiH od 27.01.2016. godine, pretrpio nematerijalnu štetu koja opravdava dosuđenje pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 1.270,00KM, za pretrpljeni strah u iznosu od 960,00 KM i za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 7.500,00 KM, odnosno ukupno 9.730,00 KM.
Prigovor podijeljene odgovornosti koji je istakao tuženi, sud je ocijenio paušalnim i nedokazanim, u skladu sa odredbama člana 7. stav 1. i 123. stav 1. ZPP.
Na dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove i strah, tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata počev od 10.07.2015. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate, na osnovu odredbe člana 277. ZOO. Ova odluka temelji se i na Zaključku Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda F BiH od 09.04.2003. godine, objavljen u Biltenu sudske prakse broj 2002/2003, koji se odnosi na primjenu člana 186. i 277. ZOO, u kojem je zauzet stav da zatezna kamata na pravičnu naknadu nematerijalne štete teče od dana podnošenja tužbe. Ovakav Zaključak Vrhovnog suda preuzeo je i Ustavni sud BiH u odluci broj AP 2141/05 od 20.10.2006. godine („Službeni glasnik BiH“, broj: 12/2007 od 26.02.2007. godine).
Zakonska zatezna kamata za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, tužitelju je dosuđena od 05.11.2021. godine, odnosno od dana kada je postavio zahtjev za naknadu ovog vida štete na pripremnom ročištu.
Odluku o troškovima parničnog postupka sud je donio na osnovu odredbe člana 383., 386. stav 1., 387. i 396. ZPP, te člana 12. i 13. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata („Službene novine F BiH“, broj 22/04 i 24/04, u nastavku: Tarifa).
Tužitelju pripadaju troškovi nagrade advokatu za sastava tužbe u iznosu od 240,00 KM, pristupa na odgođeno pripremno ročište od 19.04.2016. godine u iznosu od 60,00 KM, sastav pripremnog podneska od 23.03.2020. godine u iznosu od 120,00 KM, zastupanje na pripremnom ročištu od 05.11.2021. godine u iznosu od 240,00 KM, pristupa na odgođeno ročište za glavnu raspravu od 23.12.2021. godine u iznosu od 60,00 KM, zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 18.03.2022. godine u iznosu od 240,00 KM, zastupanje na nastavku ročišta za glavnu raspravu od 15.04.2022. godine u iznosu od 120,00 KM, zastupanje na nastavku ročišta za glavnu raspravu od 03.04.2023. godine u iznosu od 180,00 KM, pristupa na odgođene nastavke ročišta za glavnu raspravu od 17.06.2022., 12.07.2022., 07.09.2022. i 09.03.2023. godine u iznosima od po 60,00 KM, nagrade za izgubljeno vrijeme za čekanje na nastavak ročišta za glavnu raspravu od 17.06.2022. godine u iznosu od 30,00 KM, izvođenja dokaza vještačenjem u iznosu od 300,00 KM, sudske takse na tužbu u iznosu od 80,00 KM i presudu u iznosu od 150,00 KM, u skladu sa Tarifnim brojem 1. i 2. Zakona o sudskim taksama TK, što ukupno iznosi 2.030,00 KM.
Odbijeni je zahtjev tužitelja za naknadu troškova po utrošenom satu, na ime odsustva iz kancelarije za vrijeme putovanja na navedena ročišta, na relaciji Tuzla - Banovići - Tuzla, u iznosu od po 90,00 KM i nagrade za upotrebu vlastitog automobila iz člana 31. stav 4. Tarife, u iznosu od po 63,00 KM po dolasku na ročište iz razloga što, u smislu člana 387. stav 1. ZPP, nisu bili potrebni radi vođenja parnice. Naime, prebivalište tužitelja je na području sjediša suda, na kojem djelatnost obavljaju dva advokata, pa okolnost da je, kao punomoćnika, angažovao advokate iz Tuzle, ne čini osnovanim potraživanje predmetnih troškova, jer takav izbor nije opravdao objektivnim okolnostima zbog čega isti ne mogu pasti na teret tuženog.
S obzirom da je tuženi u cijelosti izgubio parnicu, odbijen je zahtjev tuženog za naknadu troškova postupka koji se sastoje od nagrade advokatu za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 240,00 KM, pristupa na odgođeno pripremno ročište od 19.04.2016. godine u iznosu od 60,00 KM, zastupanje na pripremnom ročištu od 05.11.2021. godine u iznosu od 240,00 KM, pristupa na odgođeno ročište za glavnu raspravu od 23.12.2021. godine u iznosu od 60,00 KM, zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 18.03.2022. godine u iznosu od 240,00 KM, zastupanje na nastavku ročišta za glavnu raspravu od 15.04.2022. godine u iznosu od 120,00 KM, zastupanje na nastavku ročišta za glavnu raspravu od 03.04.2023. godine u iznosu od 180,00 KM, pristupa na odgođene nastavke ročišta za glavnu raspravu od 17.06.2022., 12.07.2022., 07.09.2022. i 09.03.2023. godine u iznosima od po 60,00 KM, te troškova izvođenja dokaza vještačenjem u iznosu od 400,00 KM. Sudska taksa na odgovor na tužbu je zastarjela, u skladu sa odredbama člana 10. Zakona o sudskim taksama TK.
Sudija
Damir Dautović
Pouka o pravnom lijeku: Protiv presude dozvoljena je žalba u roku od 30 dana računajući od prvog narednog dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi Kantonalnom sudu u Tuzli, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku.