Bosna i Hercegovina       

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE   

UNSKO-SANSKI KANTON      

KANTONALNI SUD U BIHAĆU     

Broj:23 0 P 055258 24 Gž    

Bihać,18.03.2024. godine

      Kantonalni sud u Bihaću u vijeću sastavljenom od sudija ovog suda Cimirotić Muhameda kao predsjednika vijeća, Nadarević Fate i Ivaniš Vlatke kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T.M. sina H. iz V.K., ulica …, zastupan po punomoćniku Sarajlija Nedžadu, advokatu iz Velike Kladuše, protiv tuženog N.K. rođene M. iz V.K., ulica …, zastupana po punomoćniku Kajtezović Amiru, advokatu iz Velike Kladuše, radi dokazivanja prava vlasništva na nekretninama i nedopuštenosti izvršenja, vrijednost spora 5.001,00 KM odlučujući o žalbi tužene, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 055258 23 P od 31.05.2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 18.03.2024. godine, donio je ovu

P R E S U D U

Žalba se ODBIJA kao neosnovana i prvostepena presuda u pobijanom dijelu POTVRĐUJE.

Zahtjev tužene za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 421,20 KM se ODBIJA.

O b r a z l o ž e n j e

      Prvostepenom presudom njenim stavom I izreke tužbeni zahtjev tužitelja koji je glasio:“ Tužitelj T.M. sin H. iz V.K., ulica …, vlasnik je nekretnina u naravi dio parcele broj 1344/1 kućište, oranica/njiva IV klase površine 457m², dvorište površine 500m², kuća i zgrada površine 111m², ukupno 1.068m² upisane u z.k. ulošku broj 5053 k.o. … sa dijelom 1/1 pa se stoga izvršni postupak istog suda broj 23 0 P 046028 21 I obustavlja i ukidaju provedene radnje“, odbijen je u cijelosti kao neosnovan.

      Stavom II izreke prvostepene presude određeno je da izvršenje na nekretnini iz stava I tužbenog zahtjeva (k.č. broj 1344/1 „Kućište“ oranica/njiva IV klase površine 457m², dvorište površine 500m², kuća i zgrada površine 111m², ukupno 1.068m² upisano u z.k. ulošku broj 5053 k.o. …sa dijelom 1/1) koji se vodi pod poslovnim brojem istog suda 23 0 P 046028 21 I po N.K. kao tražiteljici izvršenja i izvršenika A.M., oboje iz V.K., je nedopušteno.

      Stavom II izreke prvostepene presude obavezana je tužena da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu 731,80 KM, sve u roku od 30 dana, računajući od dana donošenja presude.

      Stavom IV izreke prvostepene presude sa viškom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 731,80 KM tužitelj je odbijen.

      Protiv navedene presude, blagovremeno u ostavljenom zakonskom roku, žalbu je izjavila tužena po punomoćniku, pobijajući presudu u njenom stavu II i III izreke, zbog povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

      U obrazloženju žalbenih razloga se ističe da se povreda odredaba parničnog postupka ogleda u činjenici da sud nije odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu na način kako je isti postavljen već je radio preinake u istom a što je vidljivo iz obrazloženja ali i kada se uporedi postavljeni tužbeni zahtjev sa presudom kojom je djelimično tužbeni zahtjev usvojen a djelimično odbijen a što predstavlja povredu odredaba postupka, sud nije odlučio o troškovima postupka kako je tražila tužena, sud je pogrešno primijenio Zakon o stvarnim pravima F BiH koji se tiče stjecanja prava vlasništva jer se vlasništvo stječe uknjižbom u zemljišne knjige a u vrijeme podnošenje prijedloga za izvršenje izvršenik u izvršnom postupku A.M. bio je vlasnik sa dijelom 1/1 nekretnina označenih kao k.č. broj 1344/1 k.o. … upisane u z.k. ulošku broj 5053 k.o. … i nakon usvajanja prijedloga za izvršenje došlo je do promjene vlasnika, međutim prema načelu povjerenja u zemljišne knjige lice upisano u zemljišne knjige smatra se vlasnikom te sud pogrešno tumači i primjenjuje odredbe ZIP F BiH na način da je sud rješenje i zaključak o dosudi kojim je T.M. stekao nekretnine trebao dostaviti zemljišnoknjižnom uredu na provođenje te da propust suda u izvršnom predmetu ima za posljedicu da T.M. nije upisan kao vlasnik ali to može biti osnov za tužbu za naknadu štete protiv suda a ne može biti osnov za nezakonito postupanje suda u ovom parničnom postupku jer se na ovaj način krši načelo upisa u zemljišne knjige a sve da bi se ispravila greška učinjena u nekom ranijem izvršnom postupku te se na ovaj način suspenduju odredbe Zakona o stvarnim pravima F BiH kao i Zakona o zemljišnim knjigama F BiH, te je i odluka o troškovima parničnog postupka pogrešna jer sud utvrđuje da je tužitelj uspio sa 50% u parnici i prema tom procentu mu dosuđuje troškove, međutim sud uopće ne utvrđuje da je i tužena uspjela sa 50% u parnici i da je u tom slučaju trebao njoj dosuditi troškove pa bi se troškovi prebijali i svaka strana bi snosila troškove postupka te se u žalbi predlaže da sud donese odluku koju je propustio donijeti a tiče se zahtjeva tužene za naknadu joj troškova postupka prema troškovniku.

      U žalbi se predlaže da ovaj sud žalbu uvaži, prvostepenu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obaveže istog da tuženoj nadoknadi troškove postupka kako je zatraženo na glavnoj raspravi uvećano za troškove sastava ove žalbe u iznosu od 421,20 KM i takse ili da presudu u pobijanom presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.

      Dopunskom presudom obavezan je tužitelj da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 631,80 KM, sve u roku od 30 dana, računajući od dana donošenja dopunske presude.

      Odgovor na žalbu je podnesen, u kojem odgovoru se osporavaju svi žalbeni navodi i predlaže se da ovaj sud žalbu odbije kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdi.

      Žalba nije osnovana.

      Ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, kada je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

      U konkretnom predmetu tužba je usmjerena na utvrđenje da je nedopušteno izvršenje na nekretninama koje su pobliže opisane u izreci pobijane presude i da je tužitelj vlasnik tih nekretnina.

      Prvostepeni sud je tužbeni zahtjev da je tužitelj vlasnik nekretnina koje su pobliže opisane u stavu I izreke prvostepene presude odbio a usvojio je tužbeni zahtjev u dijelu da je nedopušteno izvršenje na tačno određenim nekretninama koje su vlasništvo tužitelja i obavezao tuženu da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 731,80 KM.

      Tužena žalbom pobija prvostepenu presudu u dijelu gdje je utvrđeno da je izvršenje na tačno određenim nekretninama nedopušteno kao i odluku o troškovima postupka.

      Razlozi koji su opredijelili prvostepeni sud da donese presudu u usvajajućem dijelu tužbenog zahtjeva mogu se rezimirati na način da je tužitelj u izvršnom postupku kao treće lice upućen na parnicu radi podnošenja tužbe da se proglasi nedopuštenim izvršenje koje se vodi između tužene kao tražioca izvršenja i trećeg lica koje nije stranka u ovom parničnom predmetu kao izvršenika, da je tužena kao tražiteljica izvršenja na osnovu pravosnažne i izvršne presude sudu podnijela dana 22.09.2021. godine prijedlog za donošenje izvršenja i to da se izvršenje provede na nekretninama označenim kao k.č. broj 1344/1 upisana u z.k. ulošku broj 3030 k.o. … i z.k. ulošku broj 5053 k.o. …, da je izvršenje dozvoljeno rješenjem o izvršenju dana 22.02.2022. godine, da je tužitelju u izvršnom predmetu rješenjem broj 23 0 I 019113 13 I od 28.02.2019. godine koje je postalo pravosnažno dana 13.03.2019. godine dosuđena nekretnina označena kao k.č. broj 1344/1 sa dijelom 1/1 te naloženo da mu se nekretnina preda u posjed od strane izvršenika, Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Velikoj Kladuši naloženo je da izvrši upis promjene prava vlasništva na navedenoj nekretnini, da se izvrši brisanje svih upisanih tereta u C listu z.k. uloška broj 5053 na parceli k.č. broj 1344/1 te da kupac stiče pravo vlasništva na dosuđenim nekretninama u skladu sa Zakonom o zemljišnim knjigama F BiH, tužitelj se na osnovu pravosnažnog rješenja o dosudi od dana 28.08.2019. godine upisao kao vlasnik nekretnine k.č. broj 1344/1 sa dijelom 1/1 dana 03.02.2023. godine, pa obzirom da je tužitelj vlasnik nekretnina koje su predmetom izvršnog postupka koji se vodi između tužene kao tražioca izvršenja i trećeg lica koje nije stranka u ovom izvršnom postupku kao izvršenika, prvostepeni sud je utvrdio da je izvršenje na nekretninama koje su pobliže opisane u izreci prvostepene presude nedopušteno.

      Drugostepeni sud zaključuje, jeste prvostepeni sud u ovoj pravnoj stvari pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijanu presudu. Za svoju presudu prvostepeni sud je dao valjane činjenično pravne razloge i dajući valjane činjenično pravne razloge izveo valjan zaključak kada je utvrdio da je izvršenje na nekretninama koje su vlasništvo tužitelja nedopušteno, pa se zakonitost prvostepene presude u pobijanom dijelu ni žalbenim navodima tužene ne može dovesti u sumnju, zbog čega se žalba ukazuje neosnovanom iz slijedećih razloga: 

      Kao što je već prethodno istaknuto u konkretnom predmetu radi se o tužbi kakvu ima u vidu odredba člana 53. stav 5. ZIP F BiH.

      Tužitelj je zaključkom izvršnog suda kao treće lice upućen da pokrene parnični postupak radi utvrđenja da je izvršenje na tačno određenim nekretninama koje su predmetom izvršnog postupka koji se vodi između tužene kao tražioca izvršenja i trećeg lica kao izvršenika nedopušteno, dakle tužitelj jeste aktivno legitimisan za pokretanje ovakvog parničnog postupka.

      Tužitelj je u smislu odredbe člana 7. i 123. stav 1. ZPP F BiH izvedenim dokazima dokazao činjenice na kojima je temeljio tužbeni zahtjev.

      Odlučne činjenice koje su u ovom predmetu, a obzirom na predmet tužbenog zahtjeva trebale biti dokazane i dokazane su da je tužitelj u izvršnom postupku kao kupac kupio nekretnine koje su predmetom izvršnog postupka koji se vodi između tužene kao tražioca izvršenja i lica A.M. kao izvršenika, da su tužitelju odlukom suda- rješenjem o dosudi koje je doneseno dana 28.02.2019. godine a koje je postalo pravosnažno dana 13.03.2019. godine dosuđene nekretnine označene kao k.č. broj 1344/1 i odlukom suda naloženo da mu se nekretnine predaju u posjed a Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda da izvrši upis promjene prava vlasništva na navedenoj nekretnini sa imena izvršenika na ime kupca, da se tužitelj u zemljišnim knjigama kao vlasnik navedene k.č. uknjižio dana 03.02.2023. godine a tužena kao tražiteljica izvršenja prijedlog za izvršenje sudu podnijela dana 22.09.2021. godine, rješenje o izvršenju je donijeto dana 22.02.2022. godine i dozvoljeno izvršenje na nekretnini k.č. broj 1344/1 upisana u z.k. ulošku broj 5053 k.o. … i u vrijeme donošenja rješenja o izvršenju vlasnik navedene k.č. bio je A.M. a prema upisu u zemljišnim knjigama.

      Sporno je da li je izvršenje nedopušteno jer je do promjene stanja u zemljišnoj knjizi došlo u vrijeme dok traje izvršni postupak između tužene kao tražioca izvršenja i trećeg lica kao izvršenika koji je bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine u momentu donošenja rješenja o izvršenju na nekretninama.

      Jeste zakonska pretpostavka da je vlasnik nekretnine lice koje je upisano u zemljišnoj knjizi i ova pretpostavka vrijedi sve dok se suprotno ne dokaže, međutim u konkretnom predmetu tužitelj je dokazao da je on vlasnik nekretnina, da je vlasništvo stekao na osnovu odluke suda-rješenja o dosudi, dakle osporio je upis u zemljišnoj knjizi koji je postojao u vrijeme kada je tužena podnijela prijedlog za izvršenje jer u momentu podnošenja prijedloga tužitelj je imao odluku suda na osnovu koje je stekao pravo vlasništva na nekretninama na kojima je kasnije odobreno izvršenje, pa kako je tužitelj dokazao da je on vlasnik nekretnina a ne izvršenik, te kako do promjene vlasnika nepokretnosti nije došlo tokom izvršnog postupka, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je utvrdio da je izvršenje na nekretninama nedopušteno, zbog čega žalbeni prigovori iznijeti u ovom pravcu nisu osnovani.

      Prvostepeni sud je dopunskom presudom obavezao tužitelja da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 631,80 KM i prema stanju u spisu predmeta protiv navedene odluke stranke nisu izjavile žalbu, dakle odluka je postala pravosnažna, pa žalbeni prigovori da sud nije odlučio o zahtjevu tužene za naknadu troškova postupka nije osnovan jer je ovaj procesni nedostatak sud donošenjem dopunskog rješenja o troškovima otklonio.

      Stoga, a iz naprijed iznijetih razloga, žalba tužene nije osnovana, s tim da je ovaj sud cijenio i druge žalbene navode, ali isti nisu od odlučnog značaja u ovoj pravnoj stvari, jer ne mogu utjecati na donošenje drugačije odluke suda, a prvostepeni sud nije počinio povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i materijalno pravo je pravilno primijenjeno, pa je žalba kao neosnovana odbijena i prvostepena presuda, primjenom odredbe člana 226. ZPP F BiH, potvrđena, te je odlučeno kao u izreci ove odluke.

      Zahtjev tužene za naknadu troškova sastava žalbe po punomoćniku u iznosu od 421,20 KM nije osnovan jer tužena nije uspjela sa izjavljenim pravnim lijekom, pa je zahtjev odbijen i odlučeno kao u izreci ove odluke (član 397. stav 1. ZPP F BiH).

                                                       Predsjednik vijeća

                                                       Cimirotić Muhamed