BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
UNSKO SANSKI KANTON
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ KLADUŠI
Broj: 23 0 P 044514 20 P 2
Velika Kladuša, 19.10.2021. godine
Općinski sud u Velikoj Kladuši, sudija Veladžić Edisu, u pravnoj stvari tužitelja E.S., sin A.iz V.K., nastanjen u ul. ... V.K., zastupan po punomoćniku advokatu Mujagić Feridu iz Bihaća, ul. Bosanska br.10, protiv tuženog „Agrokomerc“ dd., Velika Kladuša, ul. Trg Ahmeta Mržljaka br.1, zastupan po punomoćniku zaposleniku R.H., radi utvrđenja vsp. 11.000,00 KM, nakon glavne rasprave održane i zaključene dana 23.09.2021. godine, u prisustvu tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženog, dana 19.10.2021. godine, donio je sljedeće:
P R E S U D U
Tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „1. Utvrđuje se da je tuženi Agrokomerc“ d.d. Velika Kladuša kao davalac stana na korištenje i kao prodavac s jedne strane sa tužiteljem E.S. sin A. iz V.K.kao nositeljem stanarskog prava i kao kupcem s druge strane zaključio ugovor okupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo br. 603/18 od 24.04.2018.godine, za kupoprodajnu cijenu od 34.902,92 KM koja se plaća certifikatima, a koji stan se nalazi u Velikoj Kladuši u ulici Maršala Tita Diletacija C 2, ulaz kat 4 broj stana 17, a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i pomoćnih prostorija, kupatila ukupne korisne stambene površine od 62,55 m2.
2. Utvrđuje se da je tužitelj E.S. iz V.K. ovlašten izvršiti uplatu kupoprodajne cijene u iznosu od 34.902,92 KM certifikatima iz osnova potraživanja građana utvrđenih posebnim propisima, a po utvrđenom ugovorom o kupoprdoaji stana na kojem postoji stanarsko pravo br. 603/18 od 24.04.2018.godine.
3. Utvrđuje se da je cijena stana u ugovoru o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo br. 603/18 od 24.04.2018.godine u iznosu od 34.902,92 KM, obračunata sukladno Zakonu o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova (čl. 11. i 12.)
4. Utvrđenje iz tačke 3 ove presude, zamjenjuje potvrdu – ispravu da je ugovorena cijena stana i način plaćanja certifikatima, utvrđena prema Zakonu o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova.
5. Tuženi je dužan trpiti da se na osnovu utvrđenja iz tačke 1-5 ove presude tužitelj u zk uredu općinskog suda u Velikoj Kladuši uknjiži kao vlasnik nekretnine – stana iz tačke 1. izreke ove presude sa dijelom 1/1 i posjednik u katastru nekretnina Općine Velika Kladuša
6. Tužitelj je obvezuje da nadokani tužitelju troškove parničnog postupka“, odbija se u cijelosti kao neosnovan.
Eventualni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:” Utvrđuje se da je tužitelj E.S. sin A. iz V.K., temeljem dosjelosti stekao pravo vlasništva na stanu koji se nalazi u Velikoj Kladuši, ul. Maršala Tita, Diletacija “C” ulaz 2, IV kat brj stana 17, koji se sastoj od dvije sobe, kuhinje i pomoćnih prostorija, kupatila, ukupne korisne stambene površine 62,55 m2. Tuženi “Agrokomerc” d.d. Velika Kladuša je dužan trpiti da se na osnovu utvrđenja iz stava II tačka 1.1. izreke presude, tužitelj u zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda u Velikoj Kladuši uknjiži kao vlasnik ekretnine u dijelu 1/1 I da se upiše kao posjednik nekretnine u evidenciji Katastra Općine Velika Kladuša.
Tuženi su dužni tužitelju solidarno nadoknaditi troškove parničnog postupka u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude“. odbija se u cijelosti kao neosnovan
O b r a z l o ž e nj e
Tužitelj je kod ovog suda podnio tužbu protiv tuženih dana 27.08.2019.godine, radi utvrđenja.
Nadležnost suda tužitelj temelji na odredbi člana 27. Zakona o parničnom postupku I odredbi čl. 27. stav 2. tačka a) Zakona o sudovima F BiH.
Tužitelj je tužbu podnio protiv tuženih D.D. “Agrokomerc” Velika Kladuša i Kantonalnog pravobranilaštva USK-a Bihać.
Rješenjem br. 23 0 P 044514 19 P od 03.02.2020.godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću br. 23 0 P 044514 20 Gž od 10.11.2020.godine, je tužba odbačena u odnosu na tuženog Kantonalno pravobranilaštvo USK-a Bihać, te je postupak sastavljen u odnosu na tuženog D.D. “Agrokomerc” Velika Kladuša. Tužitelj je protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću br. 23 0 P 044514 20 Gž od 10.11.2020.godine izjavio reviziju, koja je rješenje Vrhovnog suda F BiH 23 0 P 044514 21 Rev od 25.05.2021.godine, odbačena.
Činjenični osnov tužbenog zahtjeva tužitelj temelji na navodima da je odlukom o dodjeli stana na korištenje br. 2627.2008od 22.09.2008.godine, radniku sada tužitelju E.S. na radnom mjestu električara dodijeljen stan na korištenje u ulici Maršala Tita, diletacija „C2“, IV/II ukupne površine 62,55 m2, da je odredbom čl. 4. navedeno „potpisom ugovora o korištenju stana, radnik stiče pravo na otkup stana u skladu sa Zakonom o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova u pravilnikom o stambenim odnosima, da je tužitelj u svojstvu kupca dana 30.03.2018.godine, podnio zahtjev za zaključenje ugovora o kupoprodaji stana, na kojem postoji stanarsko pravo i to za stan koji je isti koristio u Ul. Maršala Tita diletacija „C2“, IV/II, ukupne površine 62,55 m2, da je tužitelj u svojstvu kupca dana 24.04.2018.godine sa tuženim „Agrokmerc“d.d. Velika Kladuša, kao prodavca, zaključio ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo br. 603/18 i to stana koji se nalazi u Velikoj Kladuši, ul. Maršala Tita, Diletacija “C” ulaz 2, IV kat broj stana 17, koji se sastoj od dvije sobe, kuhinje i pomoćnih prostorija, kupatila, ukupne korisne stambene površine 62,55 m2, da je izvršenim obračunom cijene utvrđena cijena za predmetni stan u iznosu od 34.902,90 KM, te da će se plaćanje kupoprodajne cijene izvršiti certifikatima, da Kantonalno pravobrtanilaštvo podneskom br. KP-83/18 od 17.05.2018.godine i od 26.05.2018.godine odbilo dati potvrdu na ugovor o kupoprodaji stana, navodeći da se na konkretan slučaj primjenjuju odredbe Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova, a ne odredbe Zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo.
Tužba je dostavljena tuženom „Agrokomerc“ d.d. na odgovor dana 04.02.2020.godine.
U pismenom odgovoru na tužbu od 28.02.2020.godne tuženi ističe, da ne osporava činjenicu da je odlukom o dodjeli stanova na korištenje br. 2627/08od 22.09.2008.godine, tužitelju dodijeljen predmetni stan, te da je zaključen sa istim ugovor o kupoprodjai stana na kojem postoji stanarsko pravo br. 603/18, da je utvrđena cijena predmetnog stana u iznosu od 34.902,90 KM, te da će se ista islatiti u certifikatima, a o čemu se izjasnilo Kantonalno pravobranilaštvo na način da je odbilo dati potvrdu na ugovor, pa je zbog toga sporna okolnost da li je tužitelj kao kupac morao biti radnik preduzeća prije aprila 1990.godine, da osporava konačno uređen tužbeni zahtjev, da tuženi nije ovlašten utvrđivati da je tužitelj ovlašten kupoprodajnu cijnu stana u certifikatima, već takvo odobrenje jedino moće dati Kantonalno pravobranilaštvo u čijoj je nadležnosti davanje takve saglasnosti, pa se tuženi ne može u ovom postupku obavezivati da nešto učini što nije u njegovoj nadležnosti, te da nisu ni ispunjeni ni uslovi za stjecanje prava vlasništva dosjelošću s obzirom da je tuženi sa tužiteljem zaključio ugovor 2018. godine, pa samim tim nema ni valjan pravni osnov za stejcanje prava vlasništva dosjelošću.
Na pripremnom ročištu održanom dana 12.08.2021.godine punomoćnik tužitelja je konačno opredjelio i uredio primarni tužbeni zahtejv tako da isti glasi: „1. Utvrđuje se da je tuženi Agrokomerc“ d.d. Velika Kladuša kao davalac stana na korištenje i kao prodavac s jedne strane sa tužiteljem E.S. sin A. iz V.K. kao nositeljem stanarskog prava i kao kupcem s druge strane zaključio ugovor okupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo br. 603/18 od 24.04.2018.godine, za kupoprodajnu cijenu od 34.902,92 KM koja se plaća certifikatima, a koji stan se nalazi u Velikoj Kladuši u ulici Maršala Tita Diletacija C 2, ulaz kat 4 broj stana 17, a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i pomoćnih prostorija, kupatila ukupne korisne stambene površine od 62,55 m2.
2. Utvrđuje se da je tužitelj E.S. iz V.K. ovlašten izvršiti uplatu kupoprodajne cijene u iznosu od 34.902,92 KM certifikatima iz osnova potraživanja građana utvrđenih posebnim propisima, a po utvrđenom ugovorom o kupoprdoaji stana na kojem postoji stanarsko pravo br. 603/18 od 24.04.2018.godine.
3. Utvrđuje se da je cijena stana u ugovoru o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo br. 603/18 od 24.04.2018.godine u iznosu od 34.902,92 KM, obračunata sukladno Zakonu o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova (čl. 11. i 12.)
4. Utvrđenje iz tačke 3 ove presude, zamjenjuje potvrdu – ispravu da je ugovorena cijena stana i način plaćanja certifikatima, utvrđena prema Zakonu o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova.
5. Tuženi je dužan trpiti da se na osnovu utvrđenja iz tačke 1-5 ove presude tužitelj u zk uredu općinskog suda u Velikoj Kladuši uknjiži kao vlasnik nekretnine – stana iz tačke 1. izreke ove presude sa dijelom 1/1 i posjednik u katastru nekretnina Općine Velika Kladuša
6. Tužitelj je obvezuje da nadokani tužitelju troškove parničnog postupka “.
Tužitelj je ostao kod postavljenog eventualnog tužbenog zahtjeva iz tužbe od 13.08.2019.godine koji glasi:” Utvrđuje se da je tužitelj E.S.sin A. iz V.K., temeljem dosjelosti stekao pravo vlasništva na stanu koji se nalazi u Velikoj Kladuši, ul. Maršala Tita, Diletacija “C” ulaz 2, IV kat brj stana 17, koji se sastoj od dvije sobe, kuhinje i pomoćnih prostorija, kupatila, ukupne korisne stambene površine 62,55 m2. Tuženi “Agrokomerc” d.d. Velika Kladuša je dužan trpiti da se na osnovu utvrđenja iz stava II tačka 1.1. izreke presude, tužitelj u zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda u Velikoj Kladuši uknjiži kao vlasnik ekretnine u dijelu 1/1 I da se upiše kao posjednik nekretnine u evidenciji Katastra Općine Velika Kladuša.
Tuženi su dužni tužitelju solidarno nadoknaditi troškove parničnog postupka u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude.
Na glavnoj raspravi održanoj dana 23.09.2021.godine izvedeni su dokazi od strane punomoćnika tužitelja i to uvid i čitanje: Ugovor o kupoprodaji stana na kojem je stečeno stanarsko pravo od 24.04.2018. godine Odluka o dodjeli stana na korištenje br. 2627 od 22.09.2008. godine Zahtjev E.S. za sklapanje ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, Saglasnost „Agrokomerc“ d.d. Velika Kladuša br. 155/08 od 25.01.2008. godine Izračun radnog staža za tužitelja za priod od 1979. godine do 2018. godine, Kopija radne knjižice za E.S., Uvjerenje F PIO od 13.03.2018.godine, Odgovor na dopis tužene br. 662/18 od 15.05.2018.godine, Akt Kantonalnog pravobranilaštva USK br. KP 83/18 od 26.05.2018.godine, Akt Kantonalnog pravobranilaštva USK br. KP 83/18 od 17.05.2018.godine, Zahtjev tužene Kantonalnom pravobranilaštu br. 604/18 od 24.04.2018.godine, Obračun cijene stana od 23.03.2018.godine, Podaci za obračun izračunavanja prodajne cijene stana, Izjava tužitelja od 16.03.2018.godine, Pismeno izjašnjenje punomoćnika tužitelja upućeno Kantonalnom pravobranilaštvu USK od 29.06.2018. godine, Isprava podaci o stanu br. 03-23/7-759/18 od 21.03.2018.godine
U svom iskazu tuženi saslušan u svojstvu parnične stranke istekao je da je počeo raditi kod tuženog 1979. godine, te da je u 12 mjesecu iste godine otišao u vojsku na 15 mjeseci, nakon čega se ponovo vratio u februaru u februaru 1982. godine i radio sve do 05 ili 06 mjeseca 1991. godine, a nakon toga da je očistio raditi u bihaćku pivovaru sve do 1993. godine, te je ponovo nastavio raditi kod tuženog od 1997.godine u narednih 10 godina. Da je od tuženog dobić stan na korištenje 2006. godine, da postoje odluke o dodjeli stana na korištenje, da sene sjeća da li je potpisivao ugovor, da je u stan uselio sa svojih četvero djece, da je njegova supruga radila u „Agrokomercu“ 29 godina, da u redovnoj proceduri oko dodjele stana nije uspio završiti jer je bio tužen u drugom postupku a koji je završen u njegovu korist, te da otkup stana nije završen zbog toga što pravobranilaštvo nije dalo svoj pristanak.
Na osnovu izvedenih dokaza uvida i čitanja Ugovor o kupoprodaji stana na kojem je stečeno stanarsko pravo od 24.04.2018. godine Odluka o dodjeli stana na korištenje br. 2627 od 22.09.2008. godine Zahtjev Salihović Esada za sklapanje ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, Saglasnost „Agrokomerc“ d.d. Velika Kladuša br. 155/08 od 25.01.2008. godine Izračun radnog staža za tužitelja za priod od 1979. godine do 2018. godine, Kopija radne knjižice za E.S., Uvjerenje F PIO od 13.03.2018.godine, Odgovor na dopis tužene br. 662/18 od 15.05.2018.godine, Akt Kantonalnog pravobranilaštva USK br. KP 83/18 od 26.05.2018.godine, Akt Kantonalnog pravobranilaštva USK br. KP 83/18 od 17.05.2018.godine, Zahtjev tužene Kantonalnom pravobranilaštu br. 604/18 od 24.04.2018.godine, Obračun cijene stana od 23.03.2018.godine, Podaci za obračun izračunavanja prodajne cijene stana, Izjava tužitelja od 16.03.2018.godine, Pismeno izjašnjenje punomoćnika tužitelja upućeno Kantonalnom pravobranilaštvu USK od 29.06.2018. godine, Isprava podaci o stanu br. 03-23/7-759/18 od 21.03.2018.godine utvrđeno je da je tužitelj sa tuženim zaključio ugovor o kupoprodjai stana na kojem je stečeno stanarsko pravo dana 24.04.2018.godine, da je predmet ugovora stan na kojem je stečeno stanarsko pravo na osnovu odredbi Zakona o stambenim odnosima, a na osnovu ugovora o korištenju stana br. 2627/2008 od 22.09.2008.godine, koji je zaključen između tužitelja i tuženog, i odluke nadležnog organa o vraćanju stana u posjed br. 05/1-23/7-1594/7 i to stana koj se nalazi u ulici Maršala Tita diletacija „C“ ulaz 2 kat IV, broj stana 17, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na k.č br. 1120/9 KO ... upisan u zk.ul br. 746 odnonso k.č. br.1610 upisan Pl. br. 269, koji se sastoji od dvije sove, kuhinje, pomoćnih prostorija i kupatila, ukupne površine 62,55 m2, da je ukupna cijena stana iznosi 34.902,90 KM i da će se ista platiti certifikatima, da je tuženi donio odluku o dodjeli stana na korištenje tužitelju dana 22.09.2008.godine i to stana u ulici Maršala Tita diletacija „C“ ulaz 2 kat IV, broj stana 17, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na k.č br. 1120/9 KO ... upisan u zk.ul br. 746 odnonso k.č. br.1610 upisan Pl. br. 269, koji se sastoji od dvije sove, kuhinje, pomoćnih prostorija i kupatila, ukupne površine 62,55 m2, da će tužitelj preuzeti stan i isti koristiti u skladu sa pozitivnim propisima iz stambene oblati i općim aktima tužene, da je tužitelj dužan zaključiti ugovor o koritenju stana sa općinskim fondom, odnonso s nadležnim organom za održavanjei upravljanje sa stanovima u društvenojsvojini, kojim će se regulisati prava i obaveze za korištenje predmetnog stana do konačnog otkupa stana, na način i pod uslovima regulisanim važećim propisima, te da potpisom ugovora o korištenju stana radnik stiče pravo na otkup stana u skladu sa Zakonom o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova, te Pravilnikom o stambenim odnosima, da je tužitelj podnio zahtjev za sklapanje ugovora o kupoprodaji stana tuženom dana 30.03.2018.godine, da je izvršeno obračunavanje radnog staža za tužitelja, na osnovu radne knjižice tužitelja, te izvoda iz Federalnog zavoda PIO/MIO iz kojeg se vidi da je tužitelj bio zaposlen kod tuženog u periodu od 16.02.1981 do 06.05.1991. godine, od 06.12.1997.godine do 20.04.2006.godine i od 19.09.2012.godine do 03.02.2013.godine, da je kod općine Velika Kladuša predmetni stan evidentiran u PS obrascu, da isti su koristi Đ.H., I.B. i od 2008. godine tužitelj, da je tuženi odgovorio Kantonalnom pravobranilaštvu, koje je obavijestio tuženog da se u konkretnom slučaju otkup stana vrši shodno odredbama Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova, te da je potrebno izvršiti ispravku tabele obračuna cijene stana, s obzirom da tužitelj u periodu od 07.05.1991.godine, pa do 25.08.1993. godine je bio zaposlenik DD „Bihaćka pivovara“ a da nije bi u radnom odnosu kod prodavca „Agrokomerc“ d.d., prije aprila 1992.godine. pa se plaćanje cijene stana ne može završiti certifikatima već u novcu, odjednom ili u deset jednakih godišnjih rata sa 1% godišnje kamate, kako je to propisano zakonom, a iz razloga što je predmetni ugovor zaključen suprotno odredbama navedenog načina, a da je u drugom slučaju gdje je Kantonalno pravobranilaštvo dalo saglasnost, ugovorena cijena u novcu u skladu sa čl. 11. Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova, te da ukoliko se ne izvrši ispravka da pravobranilaštvo neće dati svoju potvrdu.
Na osnovu izvedenih dokaza, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, sud je odlučio kao u izreci presude iz sljedećih razloga:
Odredbom člana 1., čl. 11. i 12. Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova propisano je“Ovim zakonom uređuju se uvjeti i način vraćanja davaocu na korištenje, dodjela i prodaja stanova iz čl. 13. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. cijenu stana čini građevinska vriejdnost stana korigirana koeficjentom položajne pogodnosti. Građevinska vrijednost stanba je 600,00 KM po m2. Kod utvrđivanja cijene stna prijemnjuje se koeficjent položajne pogodnosti stana u rasponu od 0,60 do 1,00, utvrđen propisom Vlade Kantona. Plaćanje cijene stana vrši se novcem. Plaćanje cijene stana može se ugovoriti odjednom oli otplatom u 10 jednakih godišnjih rata sa 1% godišnje kamate. Izuzetno ukoliko je stan dodijeljen licu koje je i prije aprila 1992. godine bilo radnik preduzeća, plaćanje cijene stana može se izvršiti certifikatima iz osnova potraživanja građana utvrđeni posebnim propisom.
Odredbom člana 58 stav 1,2, 3 i 4 Zakona o stvarnim pravima F BIH (Sl.novine F BIH br. 66/2013) propisano je: ”Samostalni posjednik stječe dosjelošću pravo vlasništva na nekretnini ako mu je posjed zakonit i savjestan, a nije pribavljen silom, prijetnjom ili zloupotrebom povjerenja, protekom 10 godina neprekidnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed savjestan stiječe dosjelošću vlasništvo na nekretnini protekom 20.godina neprekidnog posjedovanja. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana, vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme posjeda uračunava se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti i savjesni samostalni posjednici, odnosno kao savjesni samostalni posjednici.
Odredbom člana 315 stav 1, 2 I 3 Zakona o stvarnim pravima F BIH propisano je: ”Posjednik stvari je osoba koja ima faktičku vlast na stvari.Koju svoju faktički vlast vrši lično ili putem punomoćnika u posjedovanju neposredni je posjednik.Posredni posjed stvari ima osoba koja faktičku vlast na stvari vrši preko druge osobe koja po nekom pravnom temelju ima stvar u neposrednom posjedu.”
Odredbom čl.11. Zakona o stambenim odnosima propisano je: “Stanarsko pravo građanin stiče danom zakonitog useljenja u stan. Zakonitim useljenjem u stan smatra se useljenje izvršeno na osnovu ugovora o korištenju stana zaključenog na osnovu odgovarajućeg akta ili drugog akta utvrđenog ovim Zakonom, koji predstavlja punovažan osnov za useljenje u stan.
Odredbom čl. 46. stav 1. i 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo propisano je: “Ugovori o korištenju stana zaključeni u skladu sa odredbama Zakona o stambenimodnosima do stupanja na snagu ovog zakona prestaju važiti najkasnije u roku od 3 godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona. Osobe koje su do isteka roka iz stava 1 ovog čl. stekle stanarsko pravo ili pravni osnov za zakonito useljenje u skladu sa odredbama Zakona o stambenim odnosima imaju opravo otkupa stana po odredbama ovog Zakona.”
Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o privremenom uređenjivanju prodaje stanova (Sl. novine F BiH 11/98 do 32/02) u relevantnom dijelu glasi: “Tačka IVa Zahtjev za kupovinu stana na kojem je stečeno stanarsko pravo do 06.12.2000.godine podnosi se u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu ove odluke. Tačka Xe Osobe koje su do 06.12.2000.godine kod nadležnog organa pokrenule postupak prenosa stanarskog prava po odredbama Zakona o stambenim odnosima, a do tog dana nije doneseno prvostepeno rješenje ili je rješenje bilo poništeno I predmet vrćen prvostepenom organu na ponovni postupak, imaju pravo da podnesu zahtejv za kupovinu stana u roku od 3 mjeseca od dana kad im je pravosnažnom odlukom otvrđeno stanarsko pravo. Osobe kojima je do 06.12.2000.godine rješenjem dodijeljen stan u izgradnji, stan u postupku eksproprijacije, odnonso stan za koji nije izvršen tehnički prijem imaju pravo na zaključenje ugovor o korištenju stana u skladu sa odredbama Zakona o stambenim odnosima I pravo da podnesu zahtjev za kupovinu stana u roku od 3 mjeseca od dana zaključenja ugovora.
Odlučujući o primarnom tužebnom zajtevu tužitelja sud je utvrdio slijedeče: da je odlukom o dodjeli stana na korištenje tužitelju od strane tuženog u skladu sa čl. 7. Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova, te Pravilniku o stambenim odnosima tuženog „Agrokomerc“ d.d. Velika Kladuša i to čl. 40. i 41. dodijeljen stan na korištenje kao radniku istog i to stan u Velikoj Kladuši ukupne površine 62.55 m2, diletacija „C2“ 4/II, te da je tužitelj dužan po useljenju stana zaključiti ugovor o korištenju stana sa općinskim fondom, opdnosno nadležnim organom za održavanje i upravljanje stanovima, te da potpisom ugovora o korištenju stana, radnik stiče pravo na otkup stana u skladu sa Zakonom o vraćanju , dodjeli i prodaji stanova, kao i Pravilnikom o stambenim odnosima, da je nakon toga protekom oko 10 godine tužitelj zaključio sa tuženim ugovor o kupoprodaji stana na kojem je stečeno stanarsko pravo,odnonso dana 24.04.2018.godine, s kojim ugovorm su regulisana prava i obaveze ugovornih strana, a između ostalog i cijena stana u iznosu od 34.902,90 KM, koja se ima isplatiti u certifikatima. Ovako zaključen ugovor za koji je tužitelj podnio zahtjev tuženom dana 30.03.2018.godine, Kantonalno pravobranilaštvo USK-a Bihać je odbilo dati potvrdu na cijenu stana iz razloga što se u konkretnom predmetu otkup stana vrši shodno odredbama Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova, te da je neophodno izvršiti, obračun cijene stana , a samim tim i čl. 3. ugovora s obzirom da je propisan način plaćanja cijne stana u novcu, te da je tužitelj bio radnik DD Bihaćka pivovara Bihać u period od 07.05.1991.godine do 25.08.1993.godine, odnosno isti nije bio u radnom odnosu kod tuženog, kao prodavca stana prije aprila 1992.-godine, pa se zbog toga plaćanje cijene stana ne može vršiti u certifikatima, već u novcu, odjednom ili u 10 jednakih godišnjih rata sa 1% godišnje kamate. S obzirom na naprijed navedeno da se odluka tuženog o dodjeli stana na korištenje od 22.09.208.godine temelji na odredbama Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova, a nakon toga i ugovor o kupoprodaji stana na kojem je stečeno stanarsko pravo, a koji je zaključen suprotno navedenom zakonu, pogotovo čl.3. s obzirom da je cijena stana ugovorena na iznos od 34.902,90 KM, a koja će se platiti u certifikatima, s obzirom da je odredbom čl. 11. i 12. navedenog zakona propisan način obračuna cijene, te da se plaćanje cijene vrši u novcu odjednom ili otplatom u 10 jednakih godišnjih rata sa 1% godišnje kamate, da tužitelj, prije aprila 1992.godine, je bio zaposlen u Bihaćkoj pivovari, tako da u ovoj konkretnoj pravnoj stvari imajući u vidu primarni tužbeni zahtjev tužitelja s kojim je isti tražio da se utvrdi da je tužitelj zaključiougovor o kupoprodaji stana sa tuženim br. 603/18 od 324.04.2018.godine, za kupoprodajnu cijenu od 34.902,92 KM, koja se plaća u certifikatima, te da je tužitelj ovlašten izvršiti uplatu kupoprodajne cijene u iznosu od 34.902,92 KM u certifikatima. te da navedena presuda zamjenjuje potvrdu, ispravu da je ugovorena cijena ctana i način plaćanja certifikatima utvrđen prema Zakonu o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova, te da se na osnovu navedenih utvrđenja tužitelj upiše kao vlasnik i posjednik predmetnog stana sa dijelom 1/1. Međutim tužitelj je sa tuženim zaključio ugovor o kupoprodaji stana br. 603/18 od 24.04.2018.godine, za kupoprodajnu cijenu od 34.902,92. KM, koja se plaća u certifikatima, ali navedeni ugovor je zaključen suprotno Zakonu o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova kad je u pitanju cijena navedenog stana i način plaćanja cijene (ugovoreno plaćamnje u certifikatim, a u skladu sa navedenim zakonom trebalo je biti ugovoreno plaćanje u novcu), pa sud ne može dozvoliti raspolaganje koje je suprotno navedenom zakonu, te naknadno osnažiti pravne poslove svojim odlukama koje bi proizvodile pravno dejstvo. Tužitelj i tuženi su zaključili takav ugovor i pristali na takav način na posljedice navedenog ugovora, koji kao takav nije ovjeren od nadležnog Kantonalnog pravobranilaštva, jer za to nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi, a tuženi nije institucija ili organ koji se može obavezati da vrši ovjeru navedenog ogovora ili na neki drugi način da to čini. Što sve ukazuje da je primarni tužbeni zahtejv kako je konačno postavljne i opredjeljen u cijelosti neosnovan, jer su tužitelj i tuženi na takav način zaključili pravni posao i raspolagali predmetnim stanom koji je suprotan pozitivnim zakonskim propisima, te su isti trebali isti postupiti po uputama Kantonalnog pravobranilaštva, izvršiti pravilno obračun cijene, za predetni stan te izvršiti plaćanje cijene u novcu sukladno zakonu, nakon čega bi Kantonalno prvobranilaštvo izvršilo ovjeru ugovora, (potvdilo ugovor) i na taka način bi tužitelj stekao predmetni stan, međutim tužitelj i tuženi to nisu učinili , što jeimalo za posljedicu izmneđu ostalog i za odbijanje primarno postavljenog tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.
Odlučujući o tužbenom zahtjevu (eventualnom tužbenom zahtjevu) tužitelja koji glasi: Utvrđuje se da je tužitelj E.S. sin A. iz V.K., temeljem dosjelosti stekao pravo vlasništva na stanu koji se nalazi u Velikoj Kladuši, ul. Maršala Tita, Diletacija “C” ulaz 2, IV kat broj stana 17, koji se sastoj od dvije sobe, kuhinje i pomoćnih prostorija, kupatila, ukupne korisne stambene površine 62,55 m2. Tuženi “Agrokomerc” d.d. Velika Kladuša je dužan trpiti da se na osnovu utvrđenja iz stava II tačka 1.1. izreke presude, tužitelj u zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda u Velikoj Kladuši uknjiži kao vlasnik ekretnine u dijelu 1/1 I da se upiše kao posjednik nekretnine u evidenciji Katastra Općine Velika Kladuša.
Tuženi su dužni tužitelju solidarno nadoknaditi troškove parničnog postupka u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude, sud je utvrdio da je isti u cijelosti neosnovan s obzirom da nisu ispunjeni uslovi iz odredbe čl. 58. Zakona o stvarnim pravima F BiH, iz razloga što tužiteljev posjed nije savjestan i zakonit u periodu od 10, odnosno 20 godina, a ovo iz razloga što se u konkretnom slu�aju ne može primjeniti navedena odredba na sporni pravni odnos, odnosno ovaj eventualni tužbeni zahtjev iz razloga što se oblast koja se odnosi na kupoprodaju stanova na kojima je stečeno stanarsko pravo primjenjuju odredbe specijalnih zakona kojima je ta oblast regulisana i to Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova, Zakona o stambenim odnosima, Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, te odgovrajuće odluke o izmjenama i dopunama odluka o privremenom uređivanju prodaje stanova, pa je isti u cijelosti odbijen kao neosnovan.
S u d i j a
Veladžić Edis
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba Kantonalnom sudu u Bihaću u roku od 30 dana nakon donošenja presude za tuženog, a za tužitelja od dana prijema presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.