BOSNA I HERCEGOVINA      

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE  

UNSKO SANSKI KANTON     

KANTONALNI SUD U BIHAĆU   

Broj: 23 0 Mal 057062 24 Gž

Bihać, 06.05.2024. godine

      Kantonalni sud u Bihaću u vijeću sastavljenom od sudija Fikrete Hadžić kao predsjednika vijeća, Muhameda Cimirotića i Vlatke Ivaniš kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zaštitni fond Federacije BiH Sarajevo, ul. Kolodvorska br. 12, kojeg zastupa punomoćnik Adnan Čavkić, advokat iz Bihaća, protiv tuženog A.G., sin R. iz V.K., …, kojeg zastupa punomoćnik Suad Velić, advokat iz Velike Kladuše, radi naknade štete, vrijednost spora 2.680,00 KM, odlučujući o žalbi tuženog izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 Mal 057062 23 Mal od 01.12.2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 06.05.2024. godine, donio je slijedeću

P R E S U D U

Žalba se odbija kao neosnovana, a prvostepena presuda potvrđuje.

Odbija se zahtjev tuženog za naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 280,80 KM i troška takse na žalbu u iznosu od 214,40 KM.

O b r a z l o ž e n j e

      Prvostepenom presudom obavezan je tuženi da tužitelju na ime regresnog duga isplati iznos od 2.680,00 KM, sa zateznom kamatom i da mu naknadi parnične troškove, a odbijen zahtjev tuženog za naknadu parničnih troškova.

      Protiv te presude žalbu je izjavio tuženi, pobijajući je u cijelosti iz razloga povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom za preinačenje ili ukidanje prvostepene presude uz zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe i takse na žalbu.

      Odgovor na žalbu nije podnesen.

      Žalba nije osnovana.

      Ovaj sud ispitao je pobijanu odluku u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti te odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

      Prvostepeni sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio relevantne činjenice i na iste pravilno primijenio materijalno pravo kada e usvojio tužbeni zahtjev.

      Iz utvrđenih činjenica slijedi da je tuženi upravljajući neosiguranim motornim vozilom isprobavao vožnju motocikla kojom prilikom je naglim pokretom motocikla oštetio limeni dio vozila tužitelja i da je tom prilikom napuklo i vjetrobransko staklo vozila, da je uslijed počinjenog prekršaja tuženi prekršajno kažnjen, da je za otklanjanje štete na oštećenom vozilu vlasnika Izantrans d.o.o. Velika Kladuša, da je tužitelj putem sudske nagodbe oštećenom isplatio iznos 2.680,00 KM.

      Iz prednjih činjenica i žalbeni sud je mišljenja da je prvostepeni sud pravilno primijenio čl. 13. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obavezi osiguranja od odgovornosti, koja propisuje prava osiguravajućeg društva da potražuje isplaćeni iznos naknade štete od osobe koja je odgovorna za saobraćajnu nezgodu, a time i za štetu. Budući da je tuženi isključivo svojom krivicom uzrokovao nastanak štete, a istu tužitelj naknadio oštećenom, to tužitelj ima pravo da se regresira od štetnika.

      Neosnovani su žalbeni navodi da tužitelj nije dokazao visinu postavljenog tužbenog zahtjeva i nastalu štetu, jer je iz isprava utvrđeno nastanak saobraćajne nezgode i štete i to iz službenih zabilješki Policijske stanice Velika Kladuša, zapisnika o ispitivanju tuženog kao osumnjičenog, police osiguranja, foto dokumenti oštećenja na vozilu, zaključena nagodba između tužitelja i oštećenog, rješenje o prekršaju protiv tuženog kao okrivljenog za predmetnu saobraćajnu nezgodu iz kojih dokaza je pravilnom ocjenom prvostepeni sud utvrdio sve relevantne činjenice. Prvostepeni sud je dao jasne, razumne i ispravne razloge zašto je nekim iskazima vjerovao, a nekima nije i takav svoj stav povezao sa činjenicama utvrđenim iz isprava kao dokaza, te u konačnici pravilno utvrdio činjenično stanje da na predmetnom vozilu jeste bilo napuknuto vjetrobransko staklo (šajba) kao posljedica radnje tuženoga sa motociklom. Uz prednje i činjenica da je tuženi samovoljno napustio mjesto nezgode bez pozivanja policije radi uviđaja kada bi se konstatovala sva oštećenja, pa izbjegavanjem pozivanja policije i utvrđenja oštećenja takvim ponašanjem tuženi je učvrstio uvjerenje prvostepenog i žalbenog suda u pravilnost utvrđene činjenice da je vjetrobransko staklo bilo oštećeno u toj nezgodi.

      Dokaz o visini tužbenog zahtjeva je nagodba između tužitelja i oštećenog, a koja visina isplaćenog iznosa je utvrđena na osnovu podataka o oštećenim dijelovima vozila, što je dovoljan dokaz izveden od tužitelja za usvajanje tužbenog zahtjeva u postavljenoj visini. Dakle, tuženi je imao pravo i mogućnost kada je osporavao tužbeni zahtjev da i on dokazuje da je šteta u manjem iznosu od dosuđenog, što tuženi nije činio već samo paušalno osporavao visinu tužbenog zahtjeva, a to čini i u žalbi.

      Pravilna je odluka o zateznoj kamati i parničnim troškovima za koje je prvostepeni sud dao jasne činjenične i pravne razloge koje prihvata i žalbeni sud.

      Slijedom prednjeg žalba je odbijena kao neosnovana, a prvostepena presuda potvrđena temeljem čl. 226. Zakona o parničnom postupku.

      Odbijen je zahtjev tuženog za naknadu troška za sastav žalbe i takse na žalbu jer s istom nije uspio kada nema pravo na naknadu troška od protivne stranke u smislu čl. 386. Zakona o parničnom postupku.

                                                            Predsjednik vijeća:

                                                            Fikreta Hadžić