BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

KANTON SARAJEVO

KANTONALNI SUD U SARAJEVU

Broj: 65 0 I 572331 18 Gži

Sarajevo, 09.12.2020. godine

  

Kantonalni sud u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija: Nermine Novalija, kao predsjednika vijeća, Dubravke Krajišnik i Harisa Jusufbašića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tražioca izvršenja Federalni zavod za PIO/MIO, Kantonalna administrativna služba za Kanton Sarajevo, ul. Ložionička br. 2, protiv izvršenika Dž.H. iz S., ul. …, radi izvršenja, odlučujući o žalbi tražioca izvršenja protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 572331 16 I od 15.12.2017. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 09.12.2020. godine, donio je:

R J E Š E NJ E

 Žalba se odbija kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđuje.

O b r a z l o ž e nj e

Prvostepenim rješenjem stavljeno je van snage rješenje o izvršenju broj: 65 0 I 572331 16 I od 22.06.2016. godine, ukinute su sve provedene radnje i odbačen je prijedlog za izvršenje od 04.04.2016. godine.

Protiv navedenog rješenja tražilac izvršenja je blagovremeno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sa prijedlogom da drugostepeni sud pobijano rješenje stavi van snage ili da usvoji žalbu i predmet vrati na ponovni postupak. U žalbi je naveo da je imajući u vidu malu vrijednost duga, kao i neuspješan pokušaj namirenja duga na pokretnim stvarima izvršenika, predložio da sud ne provodi izvršenje i da ostavi na snazi upisanu zabilježbu izvršenja dok izvršenik ne proda predmetnu nekretninu, a kako bi tražilac izvršenja na predloženi način mogao namiriti dug. Nadalje navodi da je postupio u skladu sa odredbama ZIP-a i da nije zloupotrijebio prava koja mu pripadaju u postupku, obzirom da je pokušao namirenje duga na pokretnim stvarima izvršenika.

Odgovor na žalbu nije dostavljen.

Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti u smislu člana 221. u vezi sa članom 236. Zakona o parničnom postupku (Sl. novine FBiH broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15, u daljem tekstu: ZPP FBiH), a na osnovu člana 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (Sl. novine FBiH broj 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16, u daljem tekstu: ZIP FBiH), pa odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

Žalba je neosnovana.

Prema stanju spisa, prvostepeni sud je rješenjem od 22.06.2016.godine odredio izvršenje na osnovu izvršne isprave – rješenja Federalnog zavoda PIO/MIO Kantonalna administrativna služba za Kanton Sarajevo, broj: FZ 12/2-1164360237 od 08.04.2013. godine, a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 132,82 KM. Tražilac izvršenja je predložio da se izvršenje provede na nepokretnosti u suvlasništvu izvršenika, i to zabilježnom u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti, te prodajom nekretnine upisane u ZK uložak broj 145, KO ..., broj parcele 2182/20 i to u naravi stambena zgrada upisana u AII listu. Iz stanja spisa nadalje proizilazi da je sud zaključkom od 11.08.2017. godine pozvao tražioca izvršenja da opredijeli predmet i sredstvo izvršenja, manje opterečavajući za izvršenika upozoravajući ga na posljedice propuštanja, a koji zaključak je tražilac izvršenja uredno zaprimio dana 16.08.2017. godine. U odgovoru na predmetni zaključak, tražilac izvršenja je podneskom od 22.08.2017. godine obavijestio sud da ima saznanja da je izvšenik u SAD-u, da je istoj izdat pasoš od strane Konzularnog predstavništva BIH u Čikagu, da ista ne prolazi kroz evidenciju prebivališta /boravišta kod MUP-a, te predlaže da sud ne provodi izvršenje ali da ostavi zabilježbu na nekretnini sve dok izvršenik ne proda istu. Prvostepeni sud je pobijanim rješenjem stavio van snage rješenje o izvršenju broj: 65 0 I 572331 16 I od 22.06.2016. godine, ukinuo sve provedene radnje i odbacio prijedlog za izvršenje od 04.04.2016. godine.

Žalbom tražioca izvršenja nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost prvostepenog rješenja. Po mišljenju ovog suda, prvostepeni sud je pravilnom primjenom odredbi Zakona o izvršnom postupku, stavio van snage rješenje o izvršenju broj: 65 0 I 572331 16 I od 22.06.2016. godine, ukinuo sve provedene radnje i odbacio prijedlog za izvršenje i pri tome dao obrazloženje, koje u potpunosti prihvata i ovaj sud. Naime, ovaj sud nalazi da odredba člana 65. Zakona o izvršnom postupku, kojom je propisano da se izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja, daje ovlaštenje sudu da vrši zahvat u imovinu dužnika kako bi se potraživanje tražioca izvršenja u potpunosti namirilo, ali istovremeno obavezuje sud da onemogući prekomjerni zahvat u dužnikovu imovinu. S tim u vezi je i odredba člana 10. ZPP-a FBiH, koji se prema članu 21. ZIP-a FBiH shodno primjenjuje i u izvršnom postupku, a kojom je propisana obaveza suda da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Iz navedenog proizilazi dužnost i ovlaštenje izvršnog suda da ne dozvoli provođenje izvršenja predloženim predmetom i sredstvom izvršenja ukoliko nađe da je određeni obim zahvaćanja u dužnikovu imovinu očigledno nesrazmjeran iznosu potraživanja koji se u datom postupku ostvaruje, a što sud cijeni u svakom konkretnom slučaju.

Uvidom u spis proizilazi da je potraživanje tražioca izvršenja određeno pravosnažnom i izvršnom ispravom, da glavni dug izvršenika iznosi 132,82 KM i da je izvršenje predloženo na nekretnini izvršenika na kojem isti ima udio 1/2.

Ovaj sud nalazi da u konkretnom predmetu postoji nesrazmjer između visine duga i vrijednosti predmetne nekretnine, a posebno imajući u vidu proporcionalnost potraživanja i vrijednosti predloženog predmeta i sredstva (nekretnine), te pravičnu ravnotežu između cilja i sredstva izvršenja, obzirom da se u smislu člana 65. ZIP -a izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja, te bi prodaja nekretnine izvršenika u izvršnom postupku za isplatu duga u iznosu od 132,82 KM predstavljala povredu izvršenikovog prava na imovinu.

Nadalje, ovlaštenje tražioca izvršenja iz člana 36. stav 1. ZIP-a da bira predmet i sredstvo izvršenja se po mišljenju ovog suda ne može koristiti na način da se pravosudni aparat pokreće s ciljem privoljavanja druge strane na vršenje određene činidbe, za šta ovaj sud smatra da tražilac izvršenja upravo i čini predlaganjem prodaje nekretnine za dug koji je nesrazmjerno manji od vrijednosti iste, posebno ako se ima u vidu činjenica da iz prijedloga za izvršenje ne proizilazi da je tražilac izvršenja poduzeo bilo koju radnju u cilju utvrđivanja drugih predmeta i sredstava izvršenja koji bi bili proporcionalniji dugovanom iznosu.

Pitanje proporcionalnosti cilja koji se želi postići namirenjem duga od 132,82 KM i troškova izvršnog postupka izvršenjem na nekretnini izvršenika, te uspostavljanja pravične ravnoteže između izvršenikovog prava i općeg javnog interesa, u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji razriješio je Ustavni sud BiH u odluci Ap 1955/19 od 25.06. 2019. godine. Stoga nema razloga da se isto ne odluči u konkretnom slučaju.

Ostale žalbene navode ovaj sud je cijenio ali nalazi da isti ne utiču na drugačiju odluku suda u ovoj pravnoj stvari u smislu člana 231. Zakona o parničnom postupku.

Temeljem naprijed izloženog ovaj sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa je primjenom odredbe člana 235. tačka 2. ZPP-a, odlučeno kao u izreci. 

                                                                                                                                                                PREDSJEDNIK VIJEĆA

                                                                                                                                                                          Sudija  

                                                                                                                                                                                Nermina Novalija