BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
HERCEGOVAČKO NERETVANSKI KANTON
OPĆINSKI SUD U MOSTARU
Broj: 58 0 Rs 258303 22 Rs
Mostar, 25.09.2023.. godine
OPĆINSKI SUD U MOSTARU, sudac Danka Šimunović, u pravnoj stvari tužitelja 1. Amire Veledar ( Hajdar), Počitelj bb, 2. Alije Ljeve (Ramo) Podgorani bb, Mostar, 3. Munire Mustafić (Jusuf), Humilišani bb, Mostar, 4. Senade Mulać (Huso), Stupi bb, Potomi- Mostar, 5. Šefike Gološ ( Hasan), Potoci bb, Mostar, 6. Jasne Gosto (Osman), Zalik 21, Mostar, 7. Envere Abaza ( Mehmed), Zalik Z1 4c, Mostar, 8. Selme Bašić (Halil), Zalik bb, Mostar, 9. Nusrete Demić ( Hajro), Humilišani bb, Mostar, 10. Salke Ljeve (Osman), Podgorani bb, Mostar, 11. Amre Ljevo ( Alija), Podgorani bb, Mostar, 12. Sanele Krvavac ( Ramo) Livač bb, Mostar, 13. Đulse Dževlan (Mujo), Podgorani bb, Mostar, 14. Sanela Omanovića (Salko), HUmilliušani bb, Mostar, sve ih zastupaju punomoćnici iz ZAK Kebo& GUzin, odvjetnici iz Mostara, protov tuženika Hercegovačko-neretvanski kanton, Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, a sve ih zastupa Kantonalno javno pravobraniteljstvo HNK Mostar, nakon održane glavne i javne rasprave dana 11.07.2023. i nastavka iste održane dana 24.08.2023. godine, u pristutstvu punomoćnika tužitelja, Anela Droce, odvjetnika iz Mostara, i Zamjenice Županijskog javnog pravobranitelja HNK, Edite Ljubičić, donio je dana 25.09.2023. godine sljedeću:
R J E Š E N J E
Povučen je dio tužbenog zahtjeva, pod točkom II, koji glasi :“ Nalaže se tuženom da prestane sa diskriminacijom tužitelja koji imaju VŠS i koji su zaposleni u JU OŠ Bijelo Polje na poslovima učitelja predmetne i razredne nastave, te da preduzme radnje sa ciljem da se izjednače koeficijenti za obračun plaće osoba sa VSS zaposlenim na radnom mjestu učitelja predmetne nastave u JU OŠ Bijelo Polje, koji imaju istu radnu sposobnost, odgovornost, fizički i intelektualni rad, kao i uslove rada“.
P R E S U D U
| |
| |
| |
| |
| |
| |
| |
| |
| |
O b r a z l o ž e n j e
U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 18.03.2022. godine, tužitelji navode da je Odlukom Vlade HNK o izjednačavanju koeficijenata za plate zaposlenih u osnovnim školama sa VSS sa koeficijentima zaposlenih u srednjim školama HNK-a broj 05-01-02-2498/21 od 15.12.2021. godine, koeficijenti zaposlenih u osnovnim školama sa VSS na području HNK, utvrđeni Odlukom broj: 01-1 -021 27/09, od 27.01.2009. godine, izjednačavanju se sa koeficijentima zaposlenih u srednjim školama utvrđeni Odlukom broj: 01 -1-02-1 26/09, od 27.01 .2009. godine prema dinamici prikazanoj u točkama II i III ove Odluke. Točkom II navedene Odluke utvrđeni su koeficijenti za plate zaposlenih u osnovnim školama koji imaju VSS na području HNK, a koji će se primjenjivati od 01.01.2022.godine i to: direktor 2,55; pomoćnik direktora 2, 1 6; sekretar 1 ,93; stručni suradnici 2,00:bibliotekar 1 ,79, zaposlenici u nastavi 2,04; administrativni radnik 1,59. Točkom III navedene odluke utvrđeni su koeficijenti za plate zaposlenih u osnovnim školama koji imaju VSS na području HNK, koji će se primjenjivati od 01.01.2023. godine i to: direktor 2,79; pomoćnik direktora 2,37; sekretar 2,00, stručni suradnici 2,16; bibliotekar 1 90; zaposlenici u nastavi 2,22; administrativno-financijski radnik 1,64. Instrukcijom broj: 05-01-40-1 582-2/21 od 25.01 .2022. godine Osnovnim školama na području HNK-a određeno je da se izjednačavanje koeficijenta, u skladu sa Odlukom Vlade HNK broj: 01-01 -02-31 82/21 od 15.02.2021. godine, primjenjuje na zaposlenike koji imaju odgovarajuću stručnu spremu za poslove radnog mjesta na kojem su zaposleni. Također, osnovnim školama na području HNK-a dostavljeno je Uputstvo o obračunu plaća i drugih naknada osnovnim školama broj: 05.01.11.83/22 od 18.01.2022. godine kojim uputstvom je naloženo da se zaposlenicima pri obračunu plaća primjenjuju trenutno važeći koeficijenti prema Odlukama Vlade HNK broj: 01 -1 -02-1 27/09, od 27.01.2009. godine i broj: 01-1-02-31 82/21 prema radnom mjestu i stečenoj stručnoj spremi. Ovakvim postupanjem tuženi je, suprotno odredbi članka 10. stavak l. točak b) u vezi sa člankom 77. Zakona o radu i člana 2. Zakona o zabrani diskriminacije, povrijedio prava iz radnog odnosa tužitelja, jer je za rad jednakih vrijednosti i za isto radna mjesta neosnovano dao prednost zaposlenim sa visokom stručnom spremom. Donošenjem Odluke Vlade HNK-a o izjednačavanju koeficijenata za plate zaposlenih u osnovnim školama sa VSS sa koeficijentima zaposlenih u srednjim školama HNK-a. br.Ol-1-02-3182/21, Od 15.122021. godine, zaposlenici u nastavi sa VŠS su diskriminirani u odnosu na radne kolege sa VSS, kojima su priznati veći koeficijenti za ista radna mjesta, isti obim poslova i uslove rada. Posljedica navedene odluke je da uposlenici na radnim mjestima učitelja predmetne nastave, koji imaju VSS imaju veću plaću u odnosu na uposlenike predmetne nastave sa završenom VŠS. U konkretnom slučaju tužitelji od 1 do 7 su nastavnici predmetne nastave sa VSS. Navedenom Odlukom zaposlenici na radnom mjestu učitelja predmetne nastave, koji su zaposleni u JU OS Bijelo Polje, sa VŠS, i to tužitelji od 1 do 7, su stavljeni u nepovoljan položaj u odnosu na uposlenike sa VSS koji obavljaju iste poslove u navedenoj školi. Također posljedica navedene odluke je da uposlenici na radnim mjestima učitelja razredne nastave koji imaju VSS imaju veću plaću u odnosu na uposlenike predmetne nastave sa završenom VŠS. U konkretnom slučaju nastavnici razredne nastave su tužitelji od 8 do 1 4. Navedenom Odlukom zaposlenici na radnom mjestu učitelja razredne nastave koji su zaposleni u JU OŠ Bijelo Polje sa VŠSC a to su tužitelji od 7 do 1 4, su stavljeni u nepovoljan položaj u odnosu na uposlenike VSS koji obavljaju iste poslove u navedenoj školi. Ministarstvo obrazovanja i nauke HNK je poslalo Uputstvo o obračunu plata i drugih naknada u osnovnim školama br. 05-01-1 1-83/22 od 18.1 .2022. godine u kojem je navedeno da se zaposlenicima, pri obračunu plaća, primjenjuju dvije odluke i to jedna za višu, a druga za visoku stručnu spremu. Za VŠS koeficijenti određeni Odlukom br. 01- 1 -02-127/09 od 27.1 .2009. (SI. novine HNK-a, broj 1/09), dok je za uposlenike sa VSS visina koeficijenta definirana Odlukom br.01-1-02-31 82/21. Prema navedenom Uputstvu od 1 8.01 .2022. godine za VŠS se primjenjuje čl. 38. Kolektivnog ugovora da se plata povećava za 5% u svrhu doškolovanja. Tužitelji ističu da je Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju HNK-a još uvijek na snazi, te da za radna mjesta učitelja predmetne i razredne nastave nije potrebno doškolovanje. Tužitelji su se dopisom od 04.02.2022. godine obratili Vladi HNK sa zahtjevom za otklanjanje diskriminacije, u skladu sa odredbama čl. 12. st. 1. Zakona o radu FBiH, međutim do dana podnošenja tužbe tuženik se nije očitovao po navedenom zahtjevu.
U blagovremenom odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kako u pravnom osnovu tako i u visini, te ističe da se tužiteljima se isplaćuje plaća po koeficijentu koji imaju od dana potpisivanja ugovora o radu i da se za njih se ništa nije promijenilo. Navodi kako je donošenje Odluke Vlade o izjednačavanju koeficijenata za plaće zaposlenim u osnovnim školama sa VSS koeficijentima zaposlenih u srednjim školama na području HNŽ-a, broj 01-102-3182/21. Od 15.12.2021. godine, upravo je rezultat pregovora sa reprezentativnim sindikatom kojem pripadaju i tužitelji, a kao rezultat postignutog dogovora je i potpisivanje Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog odgoja i obrazovanja u HNZ-u od 20.12.2021. godine. Člankom 38. stavak 2. važećeg Kolektivnog ugovora utvrđeno je da se zaposleniku sa VŠS uvećava osnovna plaća za 5% u svrhu doškolovavanja. Stoga je posve jasno kako donošenje predmetne Odluke Vlade HNŽ, kojom su utvrđeni koeficijenti, nema mjesta primjeni članka 2. Zakona o zabrani diskriminacije iz razloga što su u njenom donošenju sudjelovali predstavnici reprezentativnog sindikata, i ista je donesena na zakonit način. U konkretnom slučaju ne može se govoriti o nejednakom postupanju - diskriminaciji jer je tuženi postupao po zakonu i odlukama Vlade a sve u dogovoru sa tuženim, pa tuženi nije prekršio načelo jednakog postupanja u odnosu na tužitelje a nema ni usporednog faktora jer se ne radi o jednakom radu. Ni jednim propisom pa ni kolektivnim ugovorom za službenike organa uprave i sudske vlasti nije određena osnovica niti osnovicu može utvrđivati sud jer nije stvarno nadležan za to. Kolektivnim ugovorom (za osnovno i srednje obrazovanje) je određeno samo da najniža plaća ne može iznositi manje od 70% prosječne plate i ništa više vezano za plaću (što je tuženi i poštovao i što tužitelji i ne spore), a sud nije nadležan da utvrđuje ni osnovicu ni koeficijente uposlenika. Ne može se svako postupanje okarakterizirati kao diskriminacija a pogotovo ne kao indirektna diskriminacija. Sud pogrešno tumači pojam indirektne diskriminacije onako kako je normirano Zakonom o radu. Manji koeficijenti u osnovnim školama su iz razloga opisa radnog mjesta složenosti rada i sl. Niti jedan od članova sindikata tuženog nije uložio žalbu na rješenje o visini plaće niti je pokrenuo neki drugi postupak za osporavanje visine koeficijenta. Tužitelj nije u istoj ili sličnoj situaciji doveden u neravnopravan položaj sa osobama kojima se poredi. Tuženi smatra da tužitelj pogrešno tumači materijalno pravo koje je propisano člankom 2. Zakona o zabrani diskriminacije („ SI. Glasnik BIH" broj 59/89) gdje je dana definicija diskriminacije. Kada je riječ o diskriminaciji po teritorijalnom osnovu nje nema obzirom da je Ustavom F BiH jasno razgraničena nadležnost Federacije i županija. Teritorijalni princip isključuje mogućnost usporedbe iste populacije radnika u dvije različite županije, kojima je ostavljena mogućnost reguliranja koeficijenata na drugačiji način. U tom kontekstu na nivou županije nije ni ustanovljena ustavna obveza usklađivanja zakonskih propisa sa onim važećim u drugim županijama, a što je razumno očekivati obzirom na ustavom razgraničenu nadležnost i status županija. Tuženi ističe da nije došlo do povrede načela jednakog postupanja pa mu tako i ne pripada pravo zaštite propisano članom 12.Zakona o zabrani diskriminacije. Ukoliko bi se usvojio tužbeni zahtjev tužitelji bi bili dovedeni u povoljnıji položaj u odnosu na ostale korisnike proračuna HNŽ odnosno ostali korisnici bi bili diskriminirani jer se za različita radna mjesta sa istom stručnom spremom primjenjuje različit koeficijent (utvrđen odlukama Vlade) iz 2009. godine, a sve iz razloga jer su koeficijenti formirani u skladu sa opisom i težinom radnog mjesta Navodi da je tužba neblagovrmena. Sukladno prednje navedenom predlaže se sudu da tužbu tužitelja u odnosu na tuženu odbaci ili da istu odbije kao neosnovanu.
Na glavnoj raspravi održanoj dana 11.07.2023. godine saslušani su tužitelji Sanel Omanović, Senada Mulać i Envera Abaza, te svjedok Sudo Marić, na okolnosti navoda iz tužbe, odgovora na tužbu, dogovora sa sindikatom tužitelja te činjenice da je upravo Sindikat Osnovnog obrazovanja insistirao na ovakvim koeficijentima tj.izjednačavanju istih sa profesorima u srednjoj školi. Na raspravi istog dana tužitelj je izvijestio sud da je tuženi dana 04.05.2023. godine donio Odluku o izjednačavanju koeficijenata za plaće zaposlenih u osnovnim školama sa koeficijentima zaposlenih u srednjim školama na području HNK broj: 01-1-02-1265/23 a kojom odlukom je otklonio diskriminaciju tužitelja i drugih uposlenika u osnovnim školama sa VŠS na području HNK u odnosu na uposlenike osnovnih škola sa VSS te im izjednačio koeficijente. Istom odlukom je stavljena van snage odluka Vlade HNK-a o izjednačavanju koeficijenata za plate zaposlenih u osnovnim školama sa VSS sa koeficijentima zaposlenih u srednjim školama HNK-a. br.01-1-02-3182/21, od 15.12.2021. godine kojom su tuženi bili diskriminirani na način kako je to pojašnjeno u tužbi i dosadašnjem toku postupka. Temeljem nove odluke Vlade HNK od 04.05.2023. godine kojom su izjednačeni koeficijenti uposlenika u osnovnim školama sa VŠS sa uposlenicima sa VSS, osnovna škola „Bijelo Polje“ Potoci u kojoj su zaposleni tužitelji je donijela nova Rješenja o sedmičnom radnom vremenu, poslovima i radnim zadacima i plaći od 01.06.2023. godine kojim su tužiteljima povećani koeficijenti na 2,22 a u slučaju tužiteljice Gosto Jasne na 2,37 čime su se izjednačili koeficijenti radnih mjesta tužitelja sa njihovim kolegama koji imaju VSS. Imajući u vidu činjenicu da je tuženik navedenom odlukom otklonio diskriminaciju, a što je i predmet tužbenog zahtjeva, to tužitelji povlače tužbeni zahtjev pod II, kojim dijelom tužbenog zahtjeva se tražilo da sud presudom naloži tuženom da prestane sa diskriminacijom tužitelja koji imaju VŠS i koji su zaposleni u JU OŠ Bijelo Polje na poslovima učitelja predmetne i razredne nastave, te da preduzme radnje sa ciljem da se izjednače koeficijenti za obračun plate osoba sa VSS zaposlenim na radnom mjestu učitelja predmetne nastave u JU OŠ Bijelo Polje, koji imaju istu radnu sposobnost, odgovornost, fizički i intelektualni rad, kao i uslove rada.
U nastavku glavne rasprave održane dana 24.08.2023. godine provedeni su materijalni dokazi i to uvidom i čitanjem:
Na glavnoj raspravi dana 11.07.2023. godine saslušan je saslušan vještak financijske struke Azer Pobrić, koji je ostao kod nalaza i mišljenja, te isti pojasnio. Nalaz i mišljenje vještaka sud je uvažio u cijelosti, jer je sačinjen u skladu sa pravilima struke i u okviru postavljenog naloga.
Tužitelj je na glavnoj raspravi dana 11.07.2023. godine predložio nove dokaze i to dokaze od 58-72, a koje je sud u nastavku glavne rasprave održane dana 24.08.2023. godine prihvatio, jer ih tužitelj bez svoje krivnje nije mogao predložiti ranije, u skladu sa člankom 102. ZPP-a, obzirom da sud svi dokazi sačinjeni, odnosno donesi nakon održanog pripremnog ročišta, a odnose se na Odluku o izjednačavanju koeficijenata za plate zaposlenih u osnovnim školama s koeficijentima zaposlenih u srednjim školama na području HNK broj: 01-1-02-1265/23, od 04.05.2023. godine odnosno na nova rješenja o tjednom radnom vremenu, poslovima i zadacima te plaći za tužitelje, a sva su datirana 01.06.2023. godine.
Dana 14.07.2023. godine tuženik se pismeno izjasnio da je suglasan sa povlačenjem dijela tužbenog zahtjeva. Imajući u vidu da se tuženik suglasio sa povlačenjem dijela tužbenog zahtjeva, pa je sud imajući u vidu odredbe čl.59.st.1 ZPP, donio rješenje kao u izreci ove presude, u dijelu rješenja.
Nije sporno da su tužitelji uposlenici OŠ Bijelo polje i to, tužitelji od 1-7 nastavnici predmetne nastave sa VŠS i tužitelji od 8-14 su nastavnici razredne nastave sa VŠS (utvrđeno uvidom u Ugovor o radu, Rješenje o sedmičnom radnom vremenu, poslovima i radnim zadacima, te plaći za tužitelje, dokazi od 24-51), svi sa koeficijentom 1,85 ( osim Jasne Gosto, koja ima koeficijent 1,95,) te im se obzirom na VŠS osnovna plaća uveća za 5% u svrhu doškolovavanja.. Nije sporno ni da tužitelji nakon Odluke Vlade HNK o izjednačavanju koeficijenata za plaće zaposlenih u osnovnim školama sa VSS sa koeficijentima zaposlenih u srednjim školama HNK-a br. 05-01 -02-2498/21 od 15.12.2021. godine, koeficijenti zaposlenih u osnovnim školama sa VSS na području HNK, utvrđeni Odlukom broj: 01-1 -021 27/09, od 27.01.2009. godine, izjednačavanju se sa koeficijentima zaposlenih u srednjim školama utvrđeni Odlukom broj: 01 -1-02-1 26/09, od 27.01 .2009. godine prema dinamici prikazanoj u Odluci, imaju manje plaće od svojih kolega u istoj školi koji obavljaju poslove nastavnika predmetne nastave sa VSS i poslove poslove učitelja radne nastave sa VSS.
Sporno je da li je takvo postupanje tuženika diskriminatorno, te da li su razlike u plaći u odnosu na kolege sa VSS zakonite ili ne. Sporna je, prema prigovoru tuženika, pasivna legitimacija i blagovremenost tužbe.
Odredbama članka 12. stavak 1. točka a. Zakona o zabrani diskriminacije („Službene novine Federacije BiH“, br. 59/09 i 66/16, dalje u tekstu ZZD) propisano je lice ili grupa lica koja su izložena bilo kojem obliku diskriminacije, prema odredbama ovog zakona, ovlašteni su da podnesu tužbu i traže utvrđivanje da je tuženi povrijedio tužiočevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđivanje diskriminacije).
Odredbom članka 27. 2) točka a) Zakona o sudovima ("Službene novine Federacije BiH", br. 38/2005, 22/2006, 63/2010, 72/2010 - ispravka, 7/2013, 52/2014 i 85/2021) propisano je da općinski sud sudi u svim u građanskim predmetima da u prvom stupnju.
Prema tome Općinski sud u Mostaru uvijek sudi u prvom stupnju u sporovima iz radnog odnosa, a u konkretnom slučaju se radi o sporu radi zaštite prava iz radnog odnosa (zaštita u slučaju diskriminacije u smislu čl. 10. i 12. Zakona o radu (Sl. novine FBiH", br. 26/2016, 89/2018, 23/2020 - odluka Ustavnog Suda, 49/2021 i 44/22, dalje u tekstu ZOR), a ne o odlučivanju o Budžetu HNK i utvrđivanju koeficijenata za obračun plaće, već o pravu na jednako postupanje u određivanju koeficijenata zaposlenih u osnovnim školama sa VŠS i VSS, iz čega proizlazi stvarna nadležnost ovog suda, kao i pasivna legitimacija, budući da upravo tuženik utvrđuje koeficijent za obračun plaće, a ne škola kod koje su tužitelji zaposleni. Stoga je sud odbio prigovor tuženika o nedostatku pasivne legitimacije.
Sud je utvrdio uvidom u Odluku Vlade HNK o izjednačavanju koeficijenata za plaće zaposlenih u osnovnim školama sa VSS sa koeficijentima zaposlenih u srednjim školama HNK-a br. 05-01 -02-2498/21 od 15.12.2021. godine, da se koeficijenti zaposlenih u osnovnim školama sa VSS na području HNK, utvrđeni Odlukom broj: 01-1-02127/09, od 27.01.2009. godine, izjednačavanju se sa koeficijentima zaposlenih u srednjim školama utvrđeni Odlukom broj: 01 -1-02-1 26/09, od 27.01 .2009. godine prema dinamici prikazanoj u Odluci. Točkom II navedene Odluke utvrđeni su koeficijenti za plate zaposlenih u osnovnim školama koji imaju VSS na području HNK, pa će se od 01.01.2022.godine i to: direktor 2,55; pomoćnik direktora 2, 1 6; sekretar 1 ,93; stručni suradnici 2,00:bibliotekar 1 ,79, zaposlenici u nastavi 2,04; administrativni radnik 1,59. Točkom III navedene odluke utvrđeni su koeficijenti za plate zaposlenih u osnovnim školama koji imaju VSS na području HNK, koji će se primjenjivati od 01.01.2023. godine i to: direktor 2,79; pomoćnik direktora 2,37; sekretar 2,00, stručni suradnici 2,16; bibliotekar 1 90; zaposlenici u nastavi 2,22; administrativno-financijski radnik 1,64.
Uvidom u Instrukciju broj: 05-01-40-1 582-2/21 od 25.01.2022. godine, utvrđeno je da se Osnovnim školama na području HNK-a nalaže da se izjednačavanje koeficijenta, u skladu sa Odlukom Vlade HNK broj: 01-01-02-3182/21 od 15.02.2021. godine ( sud pretpostavlja da se u Instrukciji radi o pogrešci u pisanju, jer je Odluka o izjednačavanju koeficijenata označena brojem 01-01-02-3182/21, ali je datum napisan kao 15.02.2021., ako je navedena Odluka donesena 15.12.2021. godine), primjenjuje na zaposlenike koji imaju odgovarajuću stručnu spremu za poslove radnog mjesta na kojem su zaposleni. Uvidom u Uputstvo o obračunu plaća i drugih naknada osnovnim školama broj: 05.01.11.83/22 od 18.01.2022. godine, nalaže se osnovnim škola da se zaposlenicima pri obračunu plaća primjenjuju trenutno važeći koeficijenti prema Odlukama Vlade HNK broj: 01 -1 -02-1 27/09, od 27.01.2009. godine i broj: 01-1-02-3182/21 prema radnom mjestu i stečenoj stručnoj spremi.
Uvidom u dopis od 04.02.2022. godine utvrđeno je da su se punomoćnici iz ZAK Kebo & Guzin obratili Vladi HNK u ime zaposlenika JU Osnovne škole Bijelo Polje Potoci sa VŠS sa zahtjevom za zaštitu od diskriminacije uzrokovane Odlukom Vlade HNK broj 01-01-02-3182/21 od 15.12.2021. godine.
Uvidom u Odluku o izjednačavanju koeficijenata za plaće zaposlenih u osnovnim školama s koeficijentima zaposlenih u srednjim školama na području HNK broj: 01-1-02-1265/23, od 04.05.2023. godine sud je utvrdio da Vlada HNK ovom Odlukom stavila van snage Odluku broj 01-1-02-3182/21 od 12.12.2021. godine, pa su izjednačeni koeficijenti uposlenika u osnovnik školama sa VŠS sa uposlenicima sa VSS. Nastavno na ovu Odluku, OŠ Potoci Bijelo Polje donijela je nova rješenja o sedmičnom radnom vremenu, poslovima, radnim zadacima i plaći za tužitelje ( dokazi od 58-72), pa isti sad imaju koeficijent 2022, a Jasna Gosto 2,37, čime su tužiteljima izjednačeni koeficijenti sa kolegama sa VSS.
Iz iskaza svjedoka Senada Mulać sud je utvrdio da ista, pored utvrđenog prethodno, je zaposlena u osnovnoj školi Bijelo polje – Potoci od 1996. godine, na mjestu nastavnika bosanskog jezika i književnosti, da je ispunjavala opće i posebne uvjete prilikom prijema u radni odnos, da ima višu stručnu spremu, završena pedagoška akademija u trajanju od 2 godine, te da joj je poznato da u školi u kojoj radi ima kolega koji imaju visoku stručnu spremu, kao i da kolege sa visokom stručnom spremom obavljaju iste poslove u Osnovnoj školi Bijelo polje. Svjedok je navela da ima status mentora odnosno savjetnika za bosanski jezik koji ima ulogu pomagati mladim kolegama u stručnom osposobljavanju za samostalan odgojno obrazovni rad i to radi bez ikakvog dodatka na plaću, a da su kolege sa visokom stručnom spremom, temeljem odluke Vlade HNK- a od 15.12.2021. godine dobili veće plaće u odnosu na nju, kao i da je navedeno loše utjecalo na radnu atmosferu. Doškolovanje nije upisala jer već ima preko 30 godine iskustva u struci te smatra da je dovoljno stručna i sposobna odgovoriti svim izazovima suvremenog doba.
Svjedok Envera Abaza navela je u svom iskazu da je u OŠ Bijelo polje – Potoci zaposlena od 1995. godine, na mjestu nastavnika likovne kulture, te da je ispunjavala opće i posebne uvjete prilikom prijema u radni odnos, da ima višu stručnu spremu, da je njezino školovanje trajalo 2 godine, da u njezinoj škole rade kolege sa VSS, da obavljaju istu vrstu posla s tim što je ona dosegla najveći nivo napredovanja u struci, mentora odnosno savjetnika za likovnu kulturu, koji ima ulogu da pomaže mladim kolegama u stručnom osposobljavanju za samostalan odgojno obrazovni rad i to naravno radi bez ikakvog dodatka na plaću. Izjasnila se da kolege sa visokom stručnom spremom, temeljem odluke Vlade HNK- a od 15.12.2021. godine imaju veće plaće u odnosu na nju, a da obavljaju iste poslove. Navedeno je loše utjecalo na atmosferu na poslu, jer čas traje svima 45 minuta, a ona se osjeća se kao nastavnik drugog reda, jer je mnogima od tih nastavnika sa većom plaćom bila nastavnik i savjetnik, a nisu se izmijenili zakonski uvjeti za obavljanje nastave u osnovnoj školi. Nije upisala doškolovanje kada je dobila 5% na plaću.
Svjedok Sanel Omanović je iskazao da je u osnovnoj školi Bijelo Polje zaposlen od 11. mjeseca od 2003. godine na mjestu nastavnika razredne nastave, da je njegovo školovanje trajalo 2 godine, te da je ispunjavao opće i posebne uvjete za prijem, da mu je poznato da u osnovnoj školi Bijelo Polje rade i kolege koji imaju visoku stručnu spremu, te da obavljaju istu vrstu poslove, a da su njihova primanja veća od njegovih te da je to itekako je utjecalo na radnu atmosferu i međuljudske odnose u kolektivu te ih je narušilo. Poznato mu je da sa svojom stručnom spremom ne može biti nastavnik u srednjoj školi, te da nije upisao doškolovanje, jer isto nije zakonom obvezno.
Tuženik je prigovorio iskazu svjedoka kao pristranih. Sud je uvažio iskaze svjedoka kao istinite u dijelu u kojem se slažu sa provedenim materijalnim dokazima, a posebno u dijelu u kojem navode da obavljaju iste vrste poslova kao kolege sa završenim VSS obrazovanjem.
Iz iskaza svjedoka Sude Marića, sud je utvrdio da je isti pomoćnik ministara obrazovanja HNK-a, da je u tom svojstvu upoznat sa procesom ujednačavanja koeficijenata, te da je navedeno inicijativa Sindikata, nakon čega su otpočeti pregovori sa zahtjevom da se izjednače koeficijenti uposlenika osnovnih škola sa visokom stručnom spremom sa profesorima srednjih škola. Poznato mu je da je već prije 15-tak godina, dok je i sam bio uposlenik osnovne škole Šejh Jujo, postojala namjera Vlade Kantona, a na zahtjev sindikata, za uvećanjem plaća nastavnika sa VSS u osnovnim školama te da su nekih godinu dana imali dodatak na plaću. Vlada je dala suglasnost na Odluku od 15.12.2021. godine, koja se počela primjenjivati u dva intervala sa određenim postocima, prava polovica od 01.06.2022. godine a druga polovica od 01.01.2023. godine, ali i da je u međuvremenu Sindikat ponovno tražio pregovore zbog uposlenika sa VŠS, te su ponovno počeli pregovori te je donesena Odluka koja će se početi primjenjivati od 06. mjeseca 2023. godine. Tom Odlukom su izjednačeni svi nastavnici u osnovnoj školi na koeficijent na 2,22 bez obzira na stručnu spremu i ovaj potez iniciran je od Sindikata, te je Vlada dala suglasnost na istu. Koliko je njemu poznato svim dosadašnjim zahtjevima sindikata se uvijek udovoljavalo koliko je bilo moguće zakonski, nije bilo nikakvih nametanja od strane ministarstva. Uglavnom su svi zahtjevi, koje smo mi mogli kao Ministarstvo, kao i Vlada, udovoljeni. Svjedok je naveo da se Zakon o osnovom odgoju i obrazovanju nije promijenjen u dijelu uvjeta stručne spreme za nastavnika razredne nastave i nastavnika predmetne nastave.
Vještak financijske struke, Azer Pobrić, je u svom nalazu i mišljenju od 04.07.2023. godine naveo kako je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu, platne liste kao dokaz o isplaćenim plaćama tužitelja za predmetni period te Ugovore o radu, Rješenja o sedmičnom radnom vremenu, poslovima i radnim zadacima, te Odluku Vlade HNK o izjednačavanju koeficijenta zaposlenih u srednjim školama FINK br 05-0-02-2498/21 od 15.12.2021, te utvrdio da su svi tužitelji zaposleni sa VSŠ stručnom spremom, odnosno svi imaju osnovni koeficijent za obračun plaće 1,85 te dodatak za doškolovavanje 5% sto ukupno iznosi 1,943. Tako izračunat koeficijent se množi sa vrijednosti boda odnosno osnovicom te se dobije plaća za oporezivanje. U istoj su sadržani doprinosi 10,5% te porez na dohodak, pa se na kraju zaposleniku, oduzimanjem poreza na dohodak, isplaćivala plaća. Uvidom u platne liste sa VSS stručnom spremom vještak je utvrdio da nastavnici imaju koeficijent za obračun 2,04, a uvidom u Odluku Vlade HNK vještak je utvrdio da su koeficijenti za nastavnike za period 01.01 .2022 slijedeći: zaposlenici u nastavi 2,04, pomoćnik direktora 2, 16, odnosno za period 01.01.2023 slijedeći: zaposlenici u nastavi 2,22, pomoćnik direktora 2,37. Vještak je dao detaljan pregled razlika izračunat na osnovu rješenja suda u prikazanim tabelama, odnosno, na osnovu provedene metodologije izrade nalaza i mišljenja, objašnjenog u nalazu vještak daje zbirni prikaz iznosa koje tuženi treba isplatiti tužitelja: Veledar Amira iznos od 1.380,42 KM, Sanel Omanović 1.603,53 KM, Mustafić Munira 1.301,83KM, Mulać Senada 1.304,75KM, Ljevo Alija 1.313,32 KM, Ljevo Salko 1.870,12 KM, Ljevo Amra 1.235,70 KM, Krvavac Sanela 1.245,86 KM, Gosto Jasna 1.50977 KM, Gološ Šefika 1.313,34 KM, Dževlan Đulsa 1.375,26 KM, Demić Nusreta 1.034,97 KM, Bašić Selma 1.217,07 KM, Abaza Envera 713,31 KM, odnosno ukupno 18.419,25 KM.
Na ovako utvrđeno činjenično stanje sud je primijenio sljedeće zakonske odredbe.
Odredbom članka 81. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju („Narodne novine HNŽ/K“, broj: 5/00, 4/04, 5/04, 1/14 i 7/16), propisano je da u osnovnoj školi nastavnu djelatnost obavljaju učitelji, nastavnik razredne nastave, nastavnik predmetne nastave i profesor. Nastavu od prvog do devetog razreda izvode nastavnici. Odredbom članka 83. istog Zakona propisano je da poslove razredne nastave može obavljati osoba koja ima najmanje odgovarajuću srednju ili višu stručnu spremu, dok poslove nastavnika predmetne nastave može izvoditi osoba koja ima odgovarajuću visoku ili višu stručnu spremu, dok stručni suradnik (pedagog, psiholog, defektolog...) mora imati najmanje odgovarajući visoku, višu ili srednju stručnu spremu. Prema članku 84. Zakona stupanj i vrstu stručne spreme nastavnika i stručnog suradnika u osnovnoj školi uređuje Ministarstvo, posebnim propisom.
Dakle, u osnovnoj školi poslove razredne nastave, može obavljati osoba koja ima najmanje odgovarajuću srednju ili višu stručnu spremu, poslove nastavnika predmetne nastave može izvoditi osoba koja ima odgovarajuću visoku ili višu stručnu spremu, dok stručni saradnik (pedagog, psiholog, defektolog...) mora imati najmanje odgovarajuću visoku, višu ili srednju stručnu spremu. Sud zaključuje da je navedeni rad nastavnika predmetne nastave odnosno nastavnika razredne nastave, mogu obavljati i osobe sa visokom i višom stručnom spremom, u skladu sa Zakonom, odnosno da je navedeni rad nastavnika sa visokom i višom stručnom spremom izjednačen pa ga mogu obavljati obje stručne spreme, odnosno nema ograničenja da isti rad obavljaju te dvije stručne spreme.
Prema odredbama članka 2. stavak 1. ZZD-a, diskriminacija je definirana kao svako različito postupanje, uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu ili grupi lica na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke pripadnosti, nacionalnog ili socijalnog porijekala, veze sa nacionalnom manjinom, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, članstva u sindikatu ili drugom udruženju, obrazovanja, društvenog položaja i spola, spolnog izražavanja ili orijentacije, kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje, ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi prava i sloboda u svim oblastima javnog života.
Pod isključivanjem se podrazumijeva da je određenoj grupi onemogućen pristup određenim pravima i slobodama, a drugima nije, ograničavanje znači da je određenoj grupi osoba, zbog njihovih karakteristika, uživanje određenih prava i sloboda omogućeno, ali sa ograničenjem, ne u istoj mjeri kao ostalim, dok davanje prednosti je situacija u kojoj je jedna grupa u povlaštenoj poziciji, iako za to nema zakonskih uslova. Osnovni elementi diskriminacije su različit i nepovoljan tretman pojedinca koji je rezultat državnih mjera kojim se zahtjeva određeno pojašnjenje, nameću ili negiraju određene kvalifikacije, daju ili negiraju mogućnosti i uporednih grupa osoba koje su u istoj ili sličnoj situaciji tretirane povoljnije, odnosno poređenje sa drugim osobama koje se nalaze u istoj ili sličnoj situaciji, a koja je znatno povoljnija za te osobe spram onoga što uživa diskriminirani. Kod dokazivanja postojanja diskriminacije postoji princip podjele tereta dokazivanja između tužitelja i tuženog. Obveza tužitelja, žrtve diskriminacije, je da dokaže činjenice na osnovu kojih se može zaključiti da je došlo do diskriminacije, odnosno, mora dokazati da je došlo do različitog tretmana, dok tuženi, lice za koje se tvrdi da je izvršilo diskriminaciju može pobiti postojanje iste na dva načina i to da tužitelj nije u istoj ili sličnoj situaciji sa osobom sa kojom se poredi i da se različit tretman ne zasniva na osnovu za koji se tvrdi da se zasniva. (Odluka o dopustivosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP-1079/18 od 06.06.2018. godine i presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 178479 16 Rev od 28.11.2017. godine).
Člankom 3. stavak 1. istog zakona, propisano je da je neposredna diskriminacija, svako različito postupanje po osnovama određenim člankom 2. ovog zakona, odnosno svako djelovanje ili propuštanje djelovanja kada je neko lice ili grupa lica dovedena ili je bila ili bi mogla biti dovedena u nepovoljniji položaj za razliku od nekog drugog lica ili grupe lica u sličnim situacijama. Prema stavku 2. istog člana, posredna diskriminacija podrazumijeva svaku situaciju u kojoj, naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, ima ili bi imala učinak dovođenja nekog lica ili grupe lica u nepovoljan ili manje povoljan položaj u odnosu na druga lica.
Odredbama članka 5. ZZD-a propisani su izuzeci od principa jednakog postupanja, pa je tako propisano da se zakonske mjere i radnje neće smatrati diskriminacijskim kada se svode na nepovoljno razlikovanje ili različito postupanje ako su zasnovane na objektivnoj i razumnoj opravdanosti, te su propisane mjere koje se neće smatrati diskriminacijskim kada se njima ostvaruje legitiman cilj i ako postoji razuman odnos proporcionalnosti između sredstava koja se koriste i cilja koji se nastoji realizirati, između ostalih kada su zasnovane na obilježju koje se odnosi na bilo koji od osnova navedenih u članu 2. ovog zakona kada, u ograničenim okolnostima, zbog prirode konkretnih profesionalnih aktivnosti koje su u pitanju ili konteksta u kojem se izvršavaju, takvo obilježje predstavlja stvarni i određujući uslov u pogledu izbora zvanja. Ovaj izuzetak bit će predmet povremenih preispitivanja.
Dakle, tužitelji su bili u obvezi da uvjeriti sud da je tuženi izvršio radnje uslijed kojih bi bili diskriminirani u odnosu na nastavnike razredne nastave i nastavnike predmetne nastave u osnovnim školama, koji imaju visoku stručnu spremu, odnosno da postoje određene činjenice na kojima se može utemeljiti presumpcija o postojanju izravne ili posredne diskriminacije i na koji je način došlo do povrede jednakog postupanja. Nakon toga teret dokaza je na tuženom koji mora dokazati da nije došlo do povrede načela jednakog postupanja.
Odredbom članka 8. stav 1. ZOR-a propisano je da je zabranjena diskriminacija radnika kao i lica koje traži zaposlenje, s obzirom na spol, spolno opredjeljenje, bračno stanje, porodične obaveze, starost, invalidnost, trudnoću, jezik, vjeru, političko i drugo mišljenje, nacionalnu pripadnost, socijalno porijeklo, imovno stanje, rođenje, rasu, boju kože, članstvo ili nečlanstvo u političkim strankama i sindikatima, zdravstveni status, ili neko drugo lično svojstvo. Prema stavku 3. istog člana direktna diskriminacija, u smislu ovog zakona, znači svako postupanje uzrokovano nekim od osnova iz stavka 1. ovog člana kojim se radnik, kao i lice koje traži zaposlenje stavlja ili je bilo stavljeno u nepovoljniji položaj u odnosu na druga lica u istoj ili sličnoj situaciji.
Odredbama člankom 11. stavak 1. ZOR. propisano je da se ne smatraju diskriminacijom pravljenje razlike, isključenje ili davanje prvenstva u odnosu na određeni posao kada je priroda posla takva ili se posao obavlja pod takvim uvjetima da karakteristike povezane sa nekim od osnova iz člana 8. ovog zakona predstavljaju stvarni i odlučujući uvjet obavljanja posla, te da je svrha koja se time želi postići opravdana.
Prema članku 77. stavak 1. ZOR-a poslodavac je dužan radnicima isplatiti jednake plaće za rad jednake vrijednosti, bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku, spolnu, političku i sindikalnu pripadnost, kao i dr. diskriminatorni osnov, a stavkom 2. istog članka propisano je da se pod radom jednake vrijednosti podrazumijeva rad koji zahtijeva isti stepen stručne spreme, istu radnu sposobnost, odgovornost, fizički i intelekturalni rad, vještine, uslove rada i rezultate.
Prema navodim tužbe diskriminacija traje kontinuirano pa i na dan podnošenja tužbe, iako je dalja diskriminacija prestala u tijeku postupka. Kako ZZD nije propisao način računanja rokova čije se specifičnost ogleda u kontinuitetu njenog trajanja, proizlazi da se radi o sistemskoj diskriminaciji, na koju se u smislu članka 13. st. 4. ZZD rokovi ne računaju. Stoga sud nije našao osnovanim prigovor tuženog, da tužba nije podnesena u zakonom određenom roku.
Sud utvrđuje da je tužitelj dokazao da različito vrednovanje rada tužitelja sa završenom VŠS, nastavnika razredne i predmetne nastave, u odnosu na nastavnike razredne i predmetne nastave sa VSS u osnovnoj školi Potoci, Bijelo Polje, nije bilo zakonito, jer prema odredbama članaka 81., 83. i 84. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju nastavnici razredne i predmetne nastave mogu biti osobe sa VŠS i VSS. Posljedicom Odluke tuženika od 15.12.2021. godine tužitelji su bili dovedeni u nepovoljan položaj u odnosnu na nastavnike razredne i predmetne nastave sa VSS, iako obavljaju rad iste vrijednosti, u skladu sa Zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju. Tuženi nije dokazao da nije došlo do načela jednakog postupanja. Navode tuženika, da je Odluka o izjednačavanju koeficijenata donesena u suradnji sa sindikatima, ne mijenja činjenicu da su tom odlukom diskriminirani tužitelji. To što Sindikat nije posebno pregovarao u njihovu korist, sud ne tumači kao navod da je tužbeni zahtjev neosnovan radi toga. Ovi navodi potvrđeni su iskazom svjedoka Sude Marića, iz čijeg iskaza je sud utvrdio da Vlada HNK i Sindikati uglavnom dobro surađuju te da zahtjevi Sindikata u pravilu budu uvaženi. Donošenjem Odluke Vlade HNK od 04.05.2023. godine dalja diskriminacija je otklonjena, izjednačavanjem koeficijenata ove dvije skupine. Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrđivanje diskriminacije kao i tužbeni zahtjev da se tužiteljima isplati razlika neosnovano manje isplaćene plaće za jednak rad kao nastavnicima sa VSS.
U pogledu tužbenog zahtjev da se prestane sa daljom diskriminacijom, sud je donio odluku o povlačenju tužbenog zahtjeva, budući da se tuženik suglasio sa istim.
U skladu sa odredbama članka 12. stavak. 1., a i c. ZZD sud je donio odluku kao izreci pa tuženika obvezao na isplatu iznosa prema nalazu vještaka.
Sud je u skladu sa člankom 277. ZOO-a, tuženika obvezao na plaćanje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose kako je precizirano u tužbenom zahtjevu pa do isplate.
Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na osnovu čl.383., 386., 387. i 396. st.1. ZPP-a , a isti se sastoje troškova sastava tužbe u iznosu od 720,00 KM, u skladu sa čl. 12. i čl. 33. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Sl. Novine FBiH, br. 22/04), troškova zastupanja na pripremnom ročištu dana 27.04.2023. godine u iznosu od 720,00 KM i troškova zastupanja na glavnoj raspravi dana 11.07.2023. godine u iznosu od 720,00 KM te nastavnka iste dana 24.08.2023. godine u iznosu od 360,00 KM, ukupno 2.520,00 KM, uvećano zastupanje 14 osoba 100 % 2,520,00 KM, uvećano za PDV od 17% - 856,80 KM, te troškove vještačenja u iznosu od 700,00 KM, što ukupno iznosi 6.596,80 KM. Sve izloženo sadrži razloge zbog čega je sud odlučio kao u izreci presude.
| SUDAC |
| Danka Šimunović |
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba Kantonalnom sudu u Mostaru u roku od 15 dana od dana prijema iste, putem ovog suda.