BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
HERCEGOVAČKO NERETVANSKI KANTON
KANTONALNI SUD U MOSTARU
Broj: 55 0 Rs 007998 23 Rsž
Mostar, 18.09. 2024.godine
Kantonalni sud u Mostaru, u vijeću sastavljenom od sudija Azre Šunje, kao predsjednika vijeća, Jesenke Bašić i Majne Lovrić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N.K., ..., S., protiv tuženog Hercegovačko-neretvanski kanton koga zastupa zakonski zastupnik Kantonalno javno pravobranilaštvo Mostar, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa i diskriminacije, vsp. 5.001,00 KM, odlučujući o žalbi tužitelja na presudu Općinskog suda u Čitluku broj: 55 0 Rs 007998 22 Rs od 16.1.2023. godine , na sjednici vijeća održanoj dana 18.09.2024. godine donio je sljedeću
P R E S U D U
Žalba tužitelja djelimično se uvažava, prvostepena presuda preinačava pod tačkom III izreke na način da se poništava nezakonito rješenje Općinskog suda u Mostaru broj: 058-0-Su-2215/21 od 15.10.2021.godine i rješenje broj: 058-0-Su-2215-2/21 od 28.10.2021.godine.
Ukida se prvostepena presuda po tačkom IV a) i V a) izreke i u dijelu odluke o troškovima postupka i u tom dijelu vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
U ostalom dijelu žalba tužitelja se odbija i prvostepena presuda u cjelosti potvrđuje (tačka I,II, IV b),Vb, VI i VII) zahtjeva.
O b r a z l o ž e nj e
Prvostepenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I UTVRĐUJE SE da je prema tužitelju od strane tuženog Hercegovačko-Neretvanskog kantona učinjena diskriminacija, te je tuženi povrijedio pravo jednakog postupanja, kao izabranom nosiocu pravosudne funkcije, iz razloga je ne dodnošenjem odredbi koji propisuju naknadu na ime odvojenog života od porodice i na ime smještaja,a koje bi se odnosile na tužitelja kao sudije Općinskog suda Mostar,odnosno što nije normirao obračune i isplatio naknade prava odvojenog života i pravo naknade za smještaj, a koje pripadaju drugim licima koji ostvaruju ovo pravo u Hercegovačko-neretvanskom kantonu i Bosni i Hercegovini, stavili tužitelja po osnovu funkcije i statusa u nejednak i nepovoljan statusni i imovinski položaj, u odnosu na izabrane dužnosnike, državne službenike, namještenike i druge zaposlene u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti na nivou Hercegovačko-Neretvasnkog kantona, što je imalo za posljedicu povredu Ustavom zagarantovanih prava tužitelja, diskriminaciju tužitelja, umanjenja imovine tužitelja,slijedom čega je tužitelju pričinjena šteta.
II UTVRĐUJE SE da je prema tužitelju od strane tuženog Hercegovačko-Neretvanskog kantona učinjena diskriminacija, te je tuženi povrijedio pravo jednakog postupanja, kao izabranom nosiocu pravosudne funkcije na način da je donošenjem u toku ovog postupka Uredbe o naknadi za vrijeme provedeno u pripravnosti za rad sudija i tužilaca i naknadi za odvojeni život od porodice i smještaja u mjestu rada tužilaca, sudija i stručnih saradnika u sudovima u HNK i Kantonalnom tužilaštvu u HHK, nejasno, nejednako i neproporcionalno normirao isplatu naknade za odvojen život i naknadu za smještaj, u odnosu na sudije i tužioce i druga normativno povezana lica komparativnog statusa u Bosni i Hercegovini.
III PONIŠTAVA SE kao neustavno i nezakonito rješenje Općinskog suda u Mostaru broj: 058-0-Su-2215/21 od 15.10.2021.godine i rješenje broj: 058-0-Su-2215-2/21 od 28.10.2021.godine u cjelosti.
IV a) OBAVEZUJE SE tuženi da tužitelju, na ime troškova smještaja u Mostaru i štete za period od 1.5.2021. godine do 30.11.2022. godine isplati iznos od 7.600,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1.12.2022 godine do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
IV b) OBAVEZUJE SE tužena te da tužitelju ubuduće, počev od 1.12.2022 godine pa nadalje plaća troškove smještaja u Mostaru u mjesečnim iznosima od po 400,00 KM i to do 5 u mjesecu za tekući mjesec, sve dok za to postoje zakonski razlozi odnosno ne promjene okolnosti koje opravdavaju prestanak obaveze plaćanja ove naknade, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
V a) OBAVEZUJE SE tuženi da tužitelju na ime naknade za odvojen život od porodice i štete za period od 1.5.2021. godine do 30.11.2022. godine isplati iznos od 15.264,90 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1.12.2022. godine do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
V b) OBAVEZUJ SE tužena da tužitelju ubuduće, počev od 1.12.2022. godine pa nadalje plaća na ime naknade za odvojen život mjesečne iznose od po 700,00 KM i to do 5 u mjesecu za tekući mjesec, sve dok za to postoje zakonski razlozi odnosno ne promjene okolnosti koje opravdavaju prestanak obaveze plaćanja ove naknade, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
VI NALAŽE SE tuženom da poduzme radnje kojim će se otkloni diskriminacija u pogledu ostvarivanja prava tužitelja na ime naknade za smještaj i na ime naknade za odvojen život, te se zabranjuje tuženom da u buduće vrši diskriminaciju prema tužitelju po osnovu funkcije i profesionalnog statusa.
VII OBAVEZUJE SE tuženi da tužitelju nadoknadi nematerijalnu štetu, zbog povrede prava zaštićenih Zakonom o zabrani diskriminacije, Ustavom Bosne i Hercegovine, te povrede ličnosti, ugleda i časti, na ime satisfakcije iznos od 1000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate.
VIII OBAVEZUJE SE tužena da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate.“
Odlukom o troškovima postupka obavezan je tužitelj da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 1.980,00 KM u roku od 15 dana
Blagovremeno izjavlenom žalbom presudu pobija tužitelj iz svih razloga propisanih odredbama člana 208. ZPP-a s prijedlogom da se žalba uvaži, osporena presuda preinači na način da se u cjelosti udovolji tužbenom zahtjevu tužitelja i tuženi obaveže da mu naknadi troškove psotupka uvećane za sastav žalbe odnosno ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
Tuženi je dao odgovor na žalbu.
Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu sa članom 221. ZPP-a odlučeno je kao u izreci presude iz sljedećih razloga:
U postupku pred prvostepenim sudom nije bilo sporno da je tužitelj imenovan odlukom VSTV od 15. 4. 2021.godine za sudiju Općinskog suda u Mostaru , da je stupio na dužnost sudije i zasnovao radni odnos kao sudija Općinskog suda u Mostaru sa danom 1. 5. 2021. godine. Nije sporno da tužitelj i njegova porodica imaju prebivalište u Sarajevu. Nije sporno ni da je predsjednik Općinskog suda u Mostaru (dalje u tekstu predsjednik suda) donio rješenje broj 058-0-Su-2215/21 od 15. 10. 2021. kojim je odlučio o zahtjevu tužitelja za isplatu naknade za odvojeni život i smještaj u Mostaru, te da je donio rješenje broj Su-2215-1/21 od 22. 10. 2021.godine kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu naknada za odvojeni život i smještaj i rješenje broj 058-0-Su-2215-2/21 od 12. 11. 2021.godine kojim je odbijen žalba tužitelja na navedeno rješenje. Također nije sporno da tužitelju za utuženi period nije isplaćena naknada za odvojeni život od porodice i naknada za smještaj u Mostaru.
Sporna je zakonitost i ustavnost rješenja predsjednika suda od 15. 10. 2021. i od 28. 10. 2021., sporno je da li je tuženi prema tužitelju učinio diskriminaciju ne donošenjem odredbi koji propisuju naknadu na ime odvojenog života od porodice i na ime smještaja, a koje bi se odnosile na tužitelja kao sudije Općinskog suda u Mostaru. Također je sporno je li tuženi prema tužitelju kao izabranom nosiocu pravosudne funkcije učinio diskriminaciju donošenjem u toku ovog postupka Uredbe o naknadi za vrijeme provedeno u pripravnosti za rad sudija i tužitelja i naknadi za odvojeni život od porodice i smještaja u mjestu rada tužitelja, sudija i stručnih saradnika u sudovima u HNK i Kantonalnom tužilaštvu u HNK. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženog kao i visina tužbenog zahtjeva.
Neosnovan je prigovor tuženog o nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja, jer je zahtjev tužitela usmjeren na otklanjanje diskriminacije i isplate naknada iz radnog odnosa, pa ga treba razriješiti primjenom Zakona o radu FBiH koji sadrži odredbe zaštite u slučajevima diskriminacij i Zakona o zabrani diskriminacije FBiH.
Prema članu 12. Zakona o radu- Zaštita u slučajevima od diskriminacije propisano je da radnik kao i lice koje traži zaposlenje mogu od poslodavca zahtijevati zaštitu u roku od 15 dana od dana saznanja za diskriminaciju (stav 1.), a ako poslodavac u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtijeva, ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljem roku od 30 dana podnijeti tužbu nadležnom sudu.
To znači da se u ovom postupku osim zakona kojim je bliže uređena ova materija,primjenjuju i odredbe iz Glave XXVII ZPP-a,kojim je regulisan postupak u parnicama iz radnih odnosa, kao i odredbe Zakona o radu. Pored ovih osnovnih odredaba Zakona, na ove sporove se supsidijarno primjenjuje i Zakon o zabrani od diskriminacije.
Stoga kod odlučivanja o zaštiti od diskriminacije u sudskom postupku, pažnju treba usmjeriti na činjenicu da osim Zakona o zaštiti od diskriminacije,koji propisuje zaštitu od diskriminacije po tom zakonu tzv.antidiskriminirajućim tužbama (posebne tužbe i tužbe sa zajedničkim zahtjevima) postoji sudska zaštita od diskriminacje i po Zakonu o radu s odredbama o osnovnim i posebnim oblicima diskriminacije kao i procedura za ostvarenje zaštite.
Prema stanju prvostepenog spisa, tužitelj je podnio tužbu protiv tuženog 13.11.2021. godine . U navedenoj tužbi traži poništenje odluka predsjednika Općinskog suda u Mostaru koje su predmet ovoga postupka kao i isplatu naknada na ime odvojenog života i smještaja za period od 1.5.2021. godine do dana presuđenja,jer mu je tuženi uskratio navedene isplate. Na pripremnom ročištu održanom pred prvostepenim sudom dana 14.9.2022. godine, tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev na način da je pored tužbenog zahtjeva iz tužbe istakao novi zahtjev za utvrđenje diskriminacije od strane tuženog , jer je tuženi povrijedio pravo jednakog postupanja, kao izabranom nosiocu pravosudne funkcije, nedodnošenjem odredbi koji propisuju naknadu na ime odvojenog života od porodice i na ime smještaja,a koje bi se odnosile na tužitelja kao sudije Općinskog suda u Mostaru. Kako je tužitelj tužbenim zahtjevom iz tužbe od 13.11.2021. godine tražio isplatu naknada koje su predmet ovoga postupka od 5 mjeseca 2021. godine, to je već u 6.mjesecu 2021. godine kada se vrše isplate imao saznanja da mu iste nisu isplaćene zbog nedonošenja odredbi koji propisuju naknadu na ime odvojenog života od porodice i na ime smještaja, koje bi se odnosile na tužitelja kao sudije Općinskog suda Mostar. Iz prednjeg se i obratio predsjedniku Općinskog suda u Mostaru za njihovu isplatu 14.10.2021. godine. Kako je zahtjev za utvrđivanje diskriminacije istakao 14.9.2022. godine, to je protekao zakonski rok za njegovo podnošenje u smislu odredbe člana 12. Zakona o radu FBiH. Stoga je tužbu u ovom dijelu trebalo odbaciti zbog neblagovremenosti , ali ne odbiti iz razloga navedenih u prvostepenoj presudi. Međutim kako su posljedice iste, jer je propuštanjem zakonskog roka tužitelj izgubio pravo na sudsku zaštitu po ovom osnovu, a na koji rok sud pazi po službenoj dužnosti.
Na glavnoj raspravi održanoj pred prvostepenim sudom dana 15. 12. 2022. godine tužitelj je preinačio tužbu ističući novi zahtjev ( tačka 2. odluke) kojim traži da se utvrdi da mu je od strane tuženog učinjena diskriminacija jer je tuženi donošenjem u toku ovog postupka Uredbe o naknadi za vrijeme provedeno u pripravnosti za rad sudija i tužilaca i naknadi za odvojeni život od porodice i smještaja u mjestu rada tužilaca, sudija i stručnih saradnika u sudovima u HNK i Kantonalnom tužilaštvu u HHK, nejasno, nejednako i neproporcionalno normirao isplatu naknade za odvojen život i naknadu za smještaj, u odnosu na sudije i tužioce i druga normativno povezana lica komparativnog statusa u Bosni i Hercegovini, te da se naloži tuženom da poduzme radnje kojim će se otkloni diskriminacija u pogledu ostvarivanja prava tužitelja na ime naknade za smještaj i na ime naknade za odvojen život, te se zabranjuje tuženom da u buduće vrši diskriminaciju prema tužitelju po osnovu funkcije i profesionalnog statusa.
Zakon o plaćama… (Službene novine Federacije BiH, br. 72/05, 22/09 i 55/13) izmijenjen je Zakonom o izmjenama i dopuni Zakona o plaćama i drugim naknadama sudija i tužitelja u Federaciji Bosne i Hercegovine koji je objavljen u Službenim novinama Federacije BiH broj 61//22 od 3.8.2022. Članom 3. ovog zakona propisano je da se dodaje novi član 6. d. koji glasi: Sudije , tužitelji i stručni saradnici iz člana 4. ovoga zakona čije je mjesto prebivališta udaljeno više od 70 kilometara od mjesta suda i tužilaštva u kojemu obavljaju dužnost imaju pravo na naknadu troškova za odvojeni život od porodice i naknadu troškova smještaja u mjestu rada čiju visinu će posebnim propisom utvrditi Vlada Federacije Bosne i Hercegovine za Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine i Federalno tužiteljstvo, a nadležne vlade kantona za općinske sudove, kantonalne sudove i kantonalna tužilaštva.
Članom 5. navedenog Zakona propisano je da će Vlada Federacije Bosne i Hercegovine i nadležne Vlade kantona propis iz člana 6d. i 6.e. ovoga zakona donijeti u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona, dok je članom 6. propisano da ovaj zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Službenim novinama Federacije BiH. Zakonom o izmjenama i dopuni Zakona o plaćama... stupio je na snagu 11.8.2022.
Tuženi je donio Uredbu o naknadi za vrijeme provedeno u pripravnosti za rad sudija i tužitelja i naknadi za odvojeni život od porodica i smještaj u mjestu rada tužitelja, sudija i stručnih saradnika u sudovima HNK i Kantonalnom tužilaštvu HNK koja je objavljena u Službenim novinama HNK broj 9/22 od 6.10.2022.godine.Članom 6. ove Uredbe utvrđena je visina naknade za odvojeni život od porodice i smještaj u mjestu rada, odnosno ovim članom je propisano da sudije, tužitelji i stručni saradnici u Hercegovačko-neretvanskom kantonu čije je mjesto prebivališta udaljeno više od 70 kilometara od mjesta suda i tužilaštva u kojemu obavljaju dužnost, imaju pravo na naknadu troškova za odvojeni život od porodice i naknadu troškova smještaja u mjestu rada u visini od 250,00 KM.
Pravilan je zaključak prvostepenog suda da Zakonom o izmjenama i dopuni Zakona o plaćama i drugim naknadama sudija i tužitelja u Federaciji Bosne i Hercegovine nije propisan način određivanja naknade troškova za odvojeni život od porodice i naknade troškova smještaja u mjestu rada, niti su propisana ograničenja tuženom u određivanju visine ovih naknada.
Komparator jeste osoba ili grupa osoba koje su u istovjetnom položaju ili sličnim situacijama kao i osoba koja tvrdi da je diskriminisana po nekom zaštićenom osnovu. Tvrdnja tužitelja da je donošenjem navedene Uredbe, tuženi nejednako i neproporcionalno normirao isplatu naknade za odvojen život i naknadu za smještaj, u odnosu na sudije i tužioce i druga normativno povezana lica komparativnog statusa u Bosni i Hercegovini , ne daje osnova da se utvrdi postojanje diskriminacije, jer tužitelj ne pripada toj grupaciji. Stoga ovaj sud nalazi da nije osnovan prednji zahtjev tužitelja, jer nije dokazao, odnosno učinio vjerovatnim da je bio izložen diskriminaciji, odnosno da je tuženi povrijedio njegovo pravo na jednako postupanje u odnosu na druge koji pripadaju istoj grupaciji kao i tužitelj, a što je uslov za uspjeh za zaštitu od diskriminacije.
Radi izloženog, pravilna je odluka prvostepenog suda kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja pod tačkom II zahtjeva( utvrđenje diskriminacije od strane tuženog) kao i odbijajućem dijelu pod tačkom IV zahtjeva ( da poduzme radnje kojim će se otkloni diskriminacija u pogledu ostvarivanja prava tužitelja na ime naknade za smještaj i na ime naknade za odvojen život, te se zabranjuje tuženom da u buduće vrši diskriminaciju prema tužitelju po osnovu funkcije i profesionalnog statusa kao i zahtjev za naknadu nematerijalne štete po osnovu diskriminacije).
Cijeneći da u ovom postupku tužitelj nije uspio sa zahtjevom za utvrđivanje diskriminacije to istom ne pripada naknada iz tačke VII zahtjeva, da mu tuženi nadoknadi nematerijalnu štetu, po osnovu diskriminacije u iznosu od 1.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate.
U odnosu na potraživanja tužitelja iz tačke IV a) i tačke V a) zahtjeva da mu tuženi na ime troškova smještaja u Mostaru i štete za period od 1.5.2021 godine do 30.11.2022 godine isplati iznos od 7.600,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1.12.2022 godine do isplate,te na ime naknade za za odvojeni život za isti period isplati iznos od 15.264,90 KM, prvostepeni je sud odbio tužitelja sa zahtjevom uz pravni stav da tuženi prije svega nije pasivno legitimisan u ovom postupku, jer Zakonom o plaćama i drugim naknadama sudija i tužitelja u spornom periodu nije bio propisan način uređenja naknade troškova za odvojeni život od porodice i naknade troškova smještaja u mjestu rada.Stoga zbog nepostojanja propisa koji regulišu navedene naknade,tužitelj ne može ostvariti navedeno pravo.
Po ocjeni ovoga suda pogrešan je zaključak prvostepenog suda da tuženi nije pasivno legitimisan u ovoj pravnoj stvari.. Tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu naknada iz radnog dnosa od tuženog, za koje je nadležan tuženi.
Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) izabralo je tužitelja za sudiju Općinskog suda u Mostaru. Njegovo prebivalište kao i prebivalište njegove porodice je u Sarajevu. Ustavni sud BiH u svojoj odluci broj: AP 2985/19 od 8.7.2021. godine kao i AP:1312/20 od 12.1.2022. godine ukazuje da nepropisivanjem naknada u Zakonu o plaćama i drugim naknadama sudija i tužitelja u spornom periodu onemogućava politika VSTV i mogućnost da jedno lice koje ima prebicvalište u jednom gradu bude izabrano na dužnost sudije ili tužioca u drugom gradu.
Članom 28. Zakona o VSTV potpuno su isto propisani uslovi za imenovanje sudija osnovnih sudova u Republici Srpskoj,Osnovnog suda Distrikta Brčkog i općinskoih sudova FBiH, pri čemu nije postavljen uslov da kandidat za sudiju mora dolazit samo iz sjedišta suda. Politika VSTV nepristarsnosti i nezavisnosti sudija i tužitelja dovodi do češćeg imenovanja sudija i tužitelja izvan njihovog prebivališta te takva situacija zahtijeva priznanje zakonskog prava sudija i tužitelja na naknadu za odvojeni žovot od porodice i smještaja u mjestu rada.
Mjesto prebivališta tužitelja u odnosu na mjesto rada udaljeno je oko 120 km. Ustavni sud BiH u svojoj odluci AP 2985/19 navodi činjenicu da je Ustavni sud Federacije BiH broj U 28/11 od 24.11.2012.godine utvrdio da odredbe Zakona o plaćama koje se odnose na naknade sudija i tužitelje nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije BiH zbog čega je naloženo parlamentu FBiH da u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja odluke dopuni Zakon o plaćama i reguliše prava sudija za naknadu troškova ishrane, prevoza,…poštujući ustavni princip jednakosti pred zakonom i da reguliše kao i ostalim budžetskim korisnicima prava sudija, tužitelja i stručnih saradnika na naknadu. Istom presudom Ustavnog suda FBiH odbijen je zahtjev za utvrđivanje naknada za odvojeni život, troškove selidbe i za jubilarnu nagradu. Kao razlog odbijanja je naveden da će se prava sudija i tužitelja za koje je naloženo da se regulišu rješavati odgovarajućom primjenom propisa kojima su uređene naknade izabranih dužnosnika,nosilaca izvršnih vlasti i…., dok je u odnosu na odbijajući dio u odluci Ustavnog suda FBiH navedeno da se sudije i tužioci saglasno ustavnim i zakonskim odredbama imenuju do navršenih 70 godina života, čime je uređena stalnost funkcije, a izabrani dužnosnici,nosioci izvršnih funkcija i vlasti u organima zakonodavne i izvršne vlasti biraju se u pravilu za jedan mandat u periodu od 4. godine i po isteku javne funkcije mogu se vratitit na isto ili slično radno mjesto sa kojeg su izabrani.Ta različitost u odnosu na stalnost funkcije po ocjeni Ustavnog suda BiH bila je za Ustavni sud federacije relevantan razlog za odbijanje zahtjeva za utvrđivanje naknada za odvojeni život i troškove selidbe.
Ustavni sud BiH u svojoj odluci brpoj AP-2985/19 skreće pažnju na potrebu da se nosiocima pravosudnih funkcija osigura naknada za odvojeni život, kako bi se zadovoljio princip odgovarajuće teritorijalne i nacionalne zastupljenosti imajući u vidu društveno političko uređenje BiH te da nepropisivanje ovih naknada u spornom periodu za ovu kategoriju budžetskih korisnika krši ustavni princip jednakosti iz odredbe člana II/4. Ustava Bosne i Hercegodine. Sama politika VSTV za imenovanje sudja van svoga prebivališta zahtijeva priznanje zakonskog prava sudija i tužitelja na naknadu za odvojeni život od porodice i za smještaj.
Stoga osporena presuda zasnovana na Zakonu o plaćama , koji ne reguliše naknadu na ime odvojenog života i troškove smještaja nije u skladu sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom, te radi zaštite prava tužitelja u konkretnom slučaju pripada mu naknada kao i izabranim dužnosnicima,državnim službenicima, namještenicima i drugim zaposlenim u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti na nivou HNK, po osnovu iz radnog odnosa.
Radi izloženog osnovan je zahtjev tužitelja kojim traži poništenje kao nezakonitih rješenja Općinskog suda u Mostaru broj: 058-0-Su-2215/21 od 15.10.2021.godine i rješenje broj: 058-0-Su-2215-2/21 od 28.10.2021.godine kojima je odbijen njegov zahtjev za isplatu jer Zakonom o plaćama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine u periodu potraživanja tužitelja nije propisao pravo tužitelju naknadu za odvojeni život i smještaj.
Imajući u vidu izloženo kao i da je u ovoj pravnoj stvari provedeno finansijsko vještačenje, koji nalaz vještaka prvostepeni sud u svojoj odluci nije cijenio, to ovaj sud nije ni mogao ispitati prvostepenu presudu u dijelu zahtjeva tužitelja za isplatu naknada za odvojeni život i smještaj za period od od 1.5.2021. godine do 30.11.2022. godine.
Pravilno je prvostepeni sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja pod tačkama IV b i Vb zahtjeva kojim traži isplatu naknada za odvojeni život i naknadu troškova smještaja u mjestu rada počev od 12.mjeseca 2022. godine, pozivajući se na odredbu člana 177. ZPP-a kojom je propisano da sud može naložiti tuženom da obavi određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave. U konkretnom zahtjevi tužitelja pod tačkama IVb i Vb nisu dospjeli do zaključenja glavne rasprave.
Zbog ukidanja odluke prvostepenog suda u pogledu potraživanja tužitelja za isplatu naknada za odvojeni život i troškove smještaja (tačke IV a i V a zahtjeva ) u ponovnom postupku prvostepeni sud će cijeniti nalaz i mišljenje vještaka u skladu sa odredbama materijalnog prava kojima je propisana isplata naknade za izabrane dužnosnike, državne službenike, namještenike i druge zaposlene u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti na nivou Hercegovačko-Neretvasnkog kantona, kao budžetskim korisnicima u HNK u periodu potraživanja , te će nakon toga donijeti na zakonu zasnovanu odluku o tom dijelu tužbenog zahtjeva.
Zbog ukidanja odluke u tom djelu ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka o kojima će sud odlučiti u ponovnom postupku.
Radi izloženog odlučeno je kao u izreci odluke primjenom odredbe člana 226., 229. stav4. i 224.st.3. ZPP-a.
Predsjednik vijeća
Azra Šunje