BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
HERCEGOVAČKO NERETVANSKI KANTON
KANTONALNI SUD U MOSTARU
Broj: 53 0 P 072430 22 Gž
Mostar,23.08.2023. godine
Kantonalni sud u Mostaru u vijeću sastavljenom od sudija Jesenke Bašić, kao predsjednika vijeća, Azre Šunje i Majne Lovrić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja „ERO“ d.o.o Čapljina sa sjedištem u Čapljini, Doljani bb, zastupan po punomoćniku Jerki Čiliću advokatu iz Ljubuškog, protiv tuženog REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo unutarnjih poslova, koga zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Gajeva 30A Zagreb, i punomoćnik Marko Rozić advokat iz Mostara, radi zaštite prava vlasništva, naknade štete i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv Rješenja Općinskog suda u Čapljini broj: 53 0 P 072430 19 P od 13.05.2022.godine, na sjednici vijeća održanoj dana, 23.08.2023. godine, donio je sljedeće
R J E Š E N J E
Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđuje
O b r z l o ž e nj e
Prvostepenim rješenjem je odlučeno:
Blagovremeno podnesenom žalbom tužitelj pobija prvostepeno rješenje iz svih razloga propisanih odredbama čl.208.ZPP-a, s prijedlogom da ovaj sud uvaži žalbu, ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak. U žalbi u bitnom ističe da je prvostepeni sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima, u vezi sa ZPP-om, prvenstveno iz razloga što nije imao u vidu da je predmet spora zaštita prava vlasništva nekretnine i naknada štete, da se radi o isključivoj mjesnoj nadležnosti prema mjestu gdje se nalazi nekretnina (čl.42.ZPP-a), kao i prema nastanku štetne posljedice (čl.32.st.1.ZPP-a), u oba slučaja nadležan je Općinski sud u Čapljini. Poziva se na primjenu odredbi čl. 55.i 56.Zakona o rješavanju sukoba zakona..., koje se odnose na nadležnost domaćih sudova u sporovima o nekretninama jer se radi o isključivom mjesnoj nadležnosti. Poziva se na odluke Ustavnog suda Bih br. Ap-428/04 i Ap-2626/09. Dalje navodi da je prvostepeni sud pogrešno primijenio odredbu čl. 53.Zakon o rješavanju sukoba zakona--, u vezi sa čl.46 i 50-52 istog zakona. Predlaže da ovaj sud uvaži žalbu, ukine pobijano rješenje i premet vrati prvostepeno sudu na dalji postupak
Odgovor na žalbu je podnesen.
Ispitujući pobijano Rješenje u granicama žalbenih razloga i razloga na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 221.Zakona o parničnom postupku („Službene novine F BiH“ broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 u daljem tekstu ZPP) ovaj sud je odlučio kao u izreci radi sljedećeg:
Prema stanju prvostepenog spisa tužitelj je dana 25.04.2019.godine, podnio tužbu Općinskom sudu u Čapljini protiv tužene Republike Hrvatske-Ministarstvo unutarnjih poslova, radi smetanja prava vlasništva i naknade štete. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužitelj smatra da je uznemiren u pravu vlasništva i da mu je nastala šeta posljedicom donošenja odluke PU dubrovačko – neretvanska koja je dana 22.03.2019. godine objavljena na web stranici dubrovačko-neretvanska –policija . gov..hr pod naslovom “Kretanje i promet Ulicom Marka Marulića u Metkoviću“ u kojoj je navedeno da „sve osobe koje preko ceste Marka Marulića prelaze na BH stranu a nemaju pograničnu propusnicu u kojoj je upisano prijelazno mjesto „Ulica Marka Marulića (Metković) Gabela ili nisu ishodili dozvolu za jednokratni prijelaz zajedničke državne granice čine prekršaj iz čl. 4. Zakona o Schengenskim granicama za koju je propisana novčana ili zatvorska kazna“. Tužitelj smatra da je ovakvim postupanjem tuženog, prekomjernim kontrolama, nezakonitim odvraćanjem potencijalnih posjetitelja i kupaca nezakonito uznemiren tužitelj kao vlasnik nekretnine te da mu je nastala šteta u vidu izgubljene zarade.
Tuženi je u odgovoru na tužbu istakao prigovor suvereniteta i imuniteta strane države i apsolutnu nenadležnost prvostepenog suda za vođenje parničnog postupka protiv tužne pozivajući se na općeprihvaćene standarde međunarodnog prava i odredbe člana 53. i 46.Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima , te članu 16.stav3..i članu 25.stav 2. ZPP-a.
Kako se tuženi pozvao na pravo imuniteta i suvereniteta, prvostepeni sud se oglasno nenadležnim i odbacio tužbu, primjenom odredbi čl.25.i 26. ZPP-a, kojim je regulisana nadležnost sudova u sporovima sa međunarodnim elementom.
Odredbama čl.25.st.1.ZPP-a je propisano: „U pogledu nadležnosti sudova u Federaciji u postupcima u kojima je stranka stranac koji uživa pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini, strana država ili međunarodna organizacija, važe pravila međunarodnog prava.“
Član 26. (1) Sud u Federaciji nadležan je za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena zakonom Bosne i Hercegovine ili Federacije ili međunarodnim ugovorom. (2) Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Federaciji za određenu vrstu sporova, sud u Federaciji nadležan je za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizilazi iz odredaba ovog zakona o mjesnoj nadležnosti.
U konkretnom slučaju, tužena je strana država, koja se pozvala na imunitet pa u tom slučaju važe posebna pravila o nadležnosti, jer kada se tužena strana država pozove na imunitet to znači da tuženi nema stranački sposobnost, što je nedostatak koje se ne može otkloniti pa se tužba odbacuje i ukidaju radnje u postupku, kako je pravilno odlučio prvostepeni sud.
Tužitelj se u žalbi poziva na primjenu odredbi čl. 53. 55. i 56. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 53/10) („Službeni list SFRJ“, br. 43/82 i 72/82; „Sl. list RBiH“ 2/92 i 13/94-u daljem tekstu ZRSZ), kojom odredbom je propisano: čl.53. je propisano „U sporovima o vanugovornoj odgovornosti za štetu nadležnost suda SFRJ postoji ako ta nadležnost postoji prema odredbama člana 46. i čl. 50. do 52. ovog zakona ili ako je šteta nastala na teritoriju BiH. Odredba stava 1. ovog člana primjenjivat će se i u sporovima protiv zajednice osiguranja imovine i osoba radi naknade štete trećim osobama na temelju propisa o neposrednoj odgovornosti te zajednice, a i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovi naknade štete protiv regresnih dužnika.“
Čl.55. i 56. istog zakona, je propisano da u sporovima protiv fizičkog ili pravnog lica koje ima sjedište u inostranstvu za obaveze koje su nastale u BiH ili koje se moraju izvršiti na teritoriju BiH nadležnost suda BiH postoji ako to lice ima na teritoriju BiH svoje predstavništvo ili zastupništvo ili ako je u BiH sjedište organizacije udruženog rada kojoj je povjereno obavljanje njezinih poslova (čl. 55.). Isključiva nadležnost suda BiH postoji u sporovima o pravu raspolaganja nekretninom u društvenom vlasništvu, u sporovima o pravu vlasništva i o drugim stvarnim pravima na nekretninu u vlasništvu građana i građanskih pravnih osoba, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini te u sporovima nastalima iz zakupnih ili najamnih odnosa u pogledu nekretnine, ili iz ugovora o upotrebi stana ili poslovnih prostorija, ako se nekretnina nalazi na teritoriju BiH (čl.56.).
Citirane odredbe odnose se na sporove protiv stranih i fizičkih i pravnih lica, koje nemaju pravo imuniteta u smislu odredbi čl. 25.ZPP-a, što nije konkretan slučaj, jer je tužena strana država koja se pozvala na pravo na imunitet i suverenitet, tako da se ne radi o tuženom pravnom licu koji imaju u vidu odredbe čl.55 i 56.ZRSZ, zbog čega u konkretnom važe posebna pravila o imunitetu. S tim u vezi se neosnovano poziva tužitelj na isključivu nadležnost sudova u BiH, s obzirom da se nekretnina nalazi na području BiH, te da su štetne posljedice nastale na teritoriji BiH, što nije ni sporno, ali je tužena strana država tako da ne dolazi obzir primjena opštih pravila o nadležnosti.
Neosnovano se tužitelj se u žalbi poziva na Uredbu(EZ) br. 864/2007 Evropskog parlamenta i Vijeća Evrope od 11.07.2007.godine, o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obaveze, kao i na odluke Ustavnog suda BiH br . AP-428/04 i AP-2626/09. Navedenom Uredbom u čl.1.(područje primjene) propisano je da se ova Uredba, ne primjenjuje na odgovornost države za radnje ili propuste u izvršavanju državne vlasti (acta iure imperii). U konkretnom tužitelj smatra da je uznemiren u pravu vlasništva i da mu je šteta nastala usljed radnji u izvršavanju državne vlasti, provođenje odluka o kontroli međudržavne granice. Naveden odluke Ustavnog suda BiH, na koje se poziva tužitelj odnose se na tužbe u kojim je tužena strana država, tako da nisu primjenjive na konkretan slučaj.
Imajući u vidu izloženo, prihvatajući u potpunosti razloge pobijanog rješenja, odlučeno je kao u izreci na osnovu odredbe člana 235.st.2.ZPP-a.
Predsjednik vijeća
Jesenka Bašić